Dušni dan

Cijela se Crkva danas sabrala u molitvi u spomen na vjerne mrtve. Papa Benedikt XVI. je poslije podne otišao u vatikansku kriptu, kako bi se pomolio za pape koji su mu prethodili. Jučer je, tijekom podnevnoga nagovora na Trgu svetoga Petra, pozvao na življenje ovoga dana u istinskome kršćanskom duhu, gledajući na otajstvo smrti mirno i u nadi, prosvijetljeni vjerom u uskrsnuće. Sveti je Otac tijekom svojega papinstva više puta ponovio taj poticaj. Tako je u podnevnome nagovoru 2. studenog prošle godine naglasio kako se ne treba bojati smrti tijela, jer, - kako je rekao - bilo da živimo, ili da umremo, mi smo s Gospodinom.
Još je apostol Pavao, pišući prvim zajednicama, poticao vjernike da ne budu žalosni kao drugi, koji nemaju nade. Ako, naime, vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, - pisao je sveti Pavao – tako će i Bog, po Isusu, okupiti kraj sebe one koji su umrli. I danas je potrebno evangelizirati stvarnost smrti i vječnoga života, te stvarnosti koje su posebno podložne praznovjerju i sinkretizmu, kako se kršćanska istina ne bi pomiješala s raznim mitologijama – rekao je tada Sveti Otac.
Međutim, suvremeni čovjek često uklanja i samu misao o smrti, živeći kao da Bog ne postoji – primijetio je Sveti Otac na općoj audijenciji 2. studenog 2005. godine. Čeka li suvremeni čovjek, još uvijek, taj vječni život, ili smatra da on pripada sad već zastarjeloj mitologiji? – upitao se Sveti Otac te naglasio kako smo u ovo naše doba, još više nego u prošlosti, toliko obuzeti zemaljskim stvarima, da nam je ponekad teško misliti na Boga kao na glavni lik povijesti i samoga našeg života.
Pa ipak, Bog i dalje postoji, makar mi to ne vjerovali; a s Njime i zagrobni život. Stoga nas Crkva poziva da za vjerne mrtve prikazujemo Misu, molitve, oprost, te naše patnje i svakodnevne napore, kako bi oni, potpuno očišćeni, bili pripušteni u život vječni. Ali, za nas kršćane vječni život ne znači samo život koji traje vječno, nego on predstavlja novu narav življenja, potpuno uronjenoga u Božju ljubav koja oslobađa od zla i smrti, i stavlja nas u beskrajno zajedništvo sa svom braćom i sestrama koji sudjeluju u istoj Ljubavi – napomenuo je Sveti Otac.
Bog je Ljubav, dao je svoj život za nas i ne napušta nas jer nas ljubi sve do kraja. Uskrsnuo sam, i sada sam uvijek s tobom – govori Gospodin – i moja te ruka podržava. Gdjegod ti pao, past ćeš u moje ruke, i bit ću nazočan čak i na vratima smrti. Tamo kamo te nitko ne može otpratiti i kamo ne možeš ništa ponijeti, tamo ću te čekati kako bih za tebe sjene pretvorio u svjetlo – rekao je Sveti Otac u podnevnome nagovoru 2. studenog 2008. godine.