Liturgijski spomen apostola Šimuna i Jude Tadeja

Crkva 28. listopada slavi spomen svetih apostola Šimuna i Jude Tadeja, čije se relikvije nalaze u Vatikanskoj bazilici. Sveti je Otac na općoj audijenciji u srijedu, 28. listopada, pozvao vjernike da uvijek svjedoče Krista i njegovo Evanđelje spasenja, kako su to činila ova dva Isusova učenika koji su, prema tradiciji, zajedno podnijeli mučeništvo u Mezopotamiji. Papa Benedikt XVI. posvetio je svetima Šimunu i Judi Tadeju opću audijenciju 11. listopada 2006. godine.
Prva Papina misao u katehezi na toj audijenciji, bila je da Isus izabire jako različite osobe; Šimun Kananejac se prepoznaje po gorućoj revnosti za židovski identitet, a time za Boga, za njegov narod i za božanski Zakon. On je suprotnost Mateju, koji naprotiv, kao carinik, potjecao je iz djelatnosti koju su držali sasvim nečistom. Isus, dakle, svoje učenike i suradnike poziva iz različitih društvenih i religijskih slojeva, bez ikakvih predrasuda – istaknuo je Sveti Otac. Njega zanimaju osobe, a ne društvene kategorije ili ugled. A ono što je lijepo jest to da su u skupini njegovih sljedbenika, svi, premda različiti, zajedno živjeli, nadilazeći sve moguće teškoće; sam je Isus, naime, bio razlog jedinstva, u Njemu su svi bili združeni. To je jasna pouka za nas, koji smo često skloni isticati razlike, pa čak i suprotnosti, zaboravljajući da nam je u Isusu Kristu darovana snaga za rješavanje naših sukoba.
Jedinstvo u različitosti otvara za dijalog, ali ne blijedeći identitet naše kršćanske vjere – Papino je razmišljanje o Judi Tadeju, koji u svojemu pismu koje donosi Novi zavjet, polemičkim izražavanjem upozorava kršćane na one koji, zaneseni strujama suvremenoga života, šire osobni nauk unoseći podjele unutar Crkve. Zacijelo, put oprosta i dijaloga, koji je Drugi vatikanski sabor sretno započeo, sigurno valja nastaviti čvrstom ustrajnošću. Međutim, taj nas put dijaloga, toliko potreban, ne smije navesti da zaboravimo dužnost ponovnoga promišljanja i isticanja, i to uvijek tako snažno, glavnih i nezaobilaznih crta našega kršćanskog identiteta. S druge strane, potrebno je misliti na to da taj naš identitet zahtijeva snagu, jasnoću i hrabrost, pred suprotnostima svijeta u kojemu živimo – napomenuo je Sveti Otac te katehezu završio molitvom: Neka nam, kako Šimun Kananejac, tako i Juda Tadej, pomognu uvijek iznova otkrivati i neumorno živjeti ljepotu kršćanske vjere, znajući o njoj dati snažno, i ujedno vedro svjedočanstvo.