Da se već dobri ekumenski odnosi između Katoličke i Apostolske armenske crkve nastave
i u sljedećim godinama, poželio je papa Benedikt XVI. u poruci upućenoj vrhovnome
patrijarhu i katolikosu svih Armenaca Karekinu II. u prigodi desete obljetnice njegova
izbora na tu dužnost, zahvaljujući mu na njegovom osobnome zauzimanju u dijalogu,
suradnji i prijateljstvu između katolika i vjernika Armenske apostolske crkve. Ponovno
rađanje slobode za Crkvu u Armeniji, na koncu prošloga stoljeća, s radošću je prihvaćeno
od svih kršćana u svijetu, piše Sveti Otac ističući kako je ogromna zadaća obnove
armenske crkvene zajednice pala na leđa Katolikosa. Papa govori o znakovitim rezultatima
postignutim u kratko vrijeme: novi pothvati za kršćanski odgoj mladih, izobrazba klera,
otvaranje novih župa i zajedničkih centara te promicanje kršćanskih vrednota u socijalnome
i kulturnom životu naroda. Poruka završava zazivom Gospodinu da katolici i vjernici
Armenske apostolske crkve budu sve više ujedinjeni u vjeri, nadi i ljubavi. Primivši
u audijenciju Karekina II. Papa je 9. svibnja 2008. godine istaknuo znakovit napredak
u dijalogu između dvije Crkve. Duh Sveti može otvoriti zatvorena vrata – kazao je
tada Sveti Otac i podsjetio na nedavnu prošlost Katoličke armenske crkve „ispisane
u suprotnim bojama progona i mučeništva“. Tada je Karekin II. ohrabrio dijalog između
Katoličke crkve i obitelji istočnih pravoslavnih crkvi, zahvaljujući Papi na njegovu
zauzimanju u jačanju spoznaje i razumijevanja temelja kršćanstva. Prema staroj
predaji su apostoli Bartolomej i Tadej propovijedali evanđelje u armenskome narodu
koji se zahvaljujući svetome Grguru Prosvjetitelju 301. godine obratio na kršćanstvo.
Stoga se Armenska crkva naziva i gregorijanskom. Armenci, koji prihvaćaju prva tri
ekumenska, nisu sudjelovali na Kalcedonskom saboru 451. godine, tako su osnovali autokefalnu
crkvu. Papa Ivan Pavao II. i katolikos Karekin I. su 1996. godine potpisali zajedničku
izjavu kako bi raspršili „brojne nesporazume naslijeđene iz prošlih sporova i neslaganja“.
U dokumentu je priznato da su jezični, kulturni i politički čimbenici ponajviše pridonijeli
nastajanju teoloških razilaženja. Papa i Katolikos su dakle svjesni velikoga napretka
koji su učinile njihove Crkve u zajedničkome traženju jedinstva u Kristu, Bogu savršenom
u svome božanstvu, čovjeku savršenu u svome čovještvu. Jedinstvo je stvarno, savršeno,
bez pomutnje, bez preinake, bez podjele, bez ikakvog oblika odvajanja – istaknuto
je u dokumentu.