U nazočnosti pape Benedikt XVI. dopodne je održano šesnaesto opće zasjedanje Biskupske
sinode za Afriku, na kojoj se raspravlja o pomirbi, pravednosti i miru. Drugi tjedan
radova Sinode zaključen je predstavljanjem nacrta za finalnu poruku biskupske skupštine.
Sinodski su oci privremenu poruku predstavljenu u sinodnoj dvorani ocijenili bogatom,
punom nade, pravom hranom za vjeru mnogih Afrikanaca. Privremena poruka, pročitana
na engleskom, talijanskom, francuskom i portugalskom jeziku, prožeta je ključnim sadržajem:
pomirenje, pravednost i mir su bitni za Afriku a moraju prožeti cijeli kontinent.
Predloženi nacrt ističe važnost mira i pravednosti u obitelji, u odnosu prema ženama,
u političkome svijetu koji mora biti u službi općega doba, upozorava na potrebu zaštite
djece i okoliša, na razvoj crkvenih obavijesnih sredstava te na promjenu načela međunarodnih
financija. Osim toga, govori se o kulturnoj pripremi vjernika laika, o potpori i obrazovanju
mladih, koji čine više od 60% afričkoga stanovništva, kao i o suradnji između nerazvijenih
zemalja. Poruka se također obraća iseljenim Afrikancima, Sinodski oci zahtijevaju
učinkovitije širenje socijalnoga nauka Crkve, a očituju priznanje brojnim misionarima
u Africi i diljem svijeta koji se žrtvuju za kršćanstvo. U nacrtu se također govori
o siromaštvu, velikoj prepreci miru, o pandemiji side te o važnosti međureligijskog
i ekumenskog dijaloga, koji valja poticati jer jedinstvo je izvor velike snage. Sinodski
oci pozivaju Afrikance da ne očajavaju jer je kontinent bogat Božjim blagoslovima,
a ističu kako je sudbina Afrike u rukama Afrikanca te da oni u prvom redu moraju pokrenuti
kontinent. Sinodski će oci sljedeći tjedan raspravljati o predloženom nacrtu, iznijeti
primjedbe i u sinodskoj dvorani izglasati konačni tekst koji će u sljedeći petak biti
službeno objavljen. Govoreći o predloženom nacrtu poruke u razgovoru za našu radio
postaju nadbiskup John Onaiyekan, predsjednik Povjerenstva za poruku, rekao je kako
u poruci nema nakane da se sažme cijeli rad Sinode. Važan je govor kojim se poruka
obraća našem narodu. Poruka je namijenjena raznim sastavnicama afričke zajednice,
a ne samo Crkvi. Nadamo se da će odgovorni za javnu upravu slušati ono što smo im
poručili. Usvojili smo to stajalište tako da političari shvate kako su oni odgovorni
za stanje u Africi i da stoga moraju prihvatiti svoje odgovornosti. Želimo svima reći
da se ne možemo ponositi ovakvom Afrikom. Ne možemo kriviti druge. Premda ima stranoga
miješanja, političkih odgovornosti velikih sila, ali to ipak ne može biti izlika da
ne učinimo ništa. Morali smo dignuti glas protiv ponašanja nekih političara koji ne
poštuju demokraciju. Međunarodna zajednica to podnosi, a ljudi zbog toga ispaštaju.
U državama gdje se poštuje demokracija došlo je do vidnoga gospodarska razvoja – istaknuo
je nadbiskup Onaiyekan. U utorak popodne je sinodskim ocima predstavljeno
izvješće o sinodskim radovima tijekom prvoga dijela Sinode za Afriku koja se u Vatikanu
održava na temu pomirbe, pravde i mira u Africi. Izvješćem je zaključen prvi dio Sinode
na kojoj su sinodski oci tijekom trinaest plenarnih sjednica predstavili prijedloge
sadržane u izvješću. Sveti je Otac nazočio na plenarnome zasjedanju i s velikim je
zanimanjem pratio izlaganje glavnoga izvjestitelja kardinala Petera Turksona. Kardinal
je prijedloge sinodskih otaca sažeo u dvadeset velikih tema. U prijedlozima se – primijetio
je – aludira na brojna svjetla i razne uspjehe postignute u posljednjih petnaest godina,
ponajviše zahvaljujući prvoj sinodi za Afriku održanoj 1994. godine. Osim toga, spomenuto
je puno tamnih strana i izneseni su razni problemi, katkada se činilo da je Biskupska
sinoda skupština Ujedinjenih naroda, gdje se iznose žalbe poradi životnih teškoća.
Stoga kardinal u izvješću, citirajući jednoga sinodskoga oca, upozorava na pastoralno
obilježje Sinode, koja treba hrabriti Crkvu u Africi da nastavi svoje hodočašće prateći
narode, nastojeći poboljšati društvene, političke i gospodarske uvjete, jačajući narodnu
vjeru u Krista. Dvadeset tema koje je odabrao glavni izvjestitelj razmatra o naravi
sinode i strukturama crkvenoga zajedništva, sučeljava se s društveno kulturnim, političkim
i gospodarskim problemima, a temelje se na razmišljanju o Kristu pomiritelju, pravdi
i miru. Kardinal je zadnji dio izvješća posvetio jednostavnim temama: obitelji,
dostojanstvu žene i njezinoj ulozi u društvu i Crkvi, laicima, svećenicima, redovnicima,
a jedan je ulomak posvetio radu obavijesnih sredstava u Africi. Što se pak tiče društveno-kulturnog
okvira – kazao je glavni izvjestitelj – sinodski oci žale zbog činjenice što se u
afričkome društvu, osim nomadstva i sukoba zbog vode i pašnjaka, pojavljuju težnje
koje se kose čak i suprotstavljaju tradicionalnim vrednotama, a s moralnoga su gledišta
jako upitne. Brojni oci strahuju za sudbinu obitelji u Africi zbog uništavanja istinskoga
braka i poimanja zdrave obitelji, a smatraju da braku prijeti nestabilnost i razvod
zbog siromaštva, sukoba, vjerovanja i tradicionalnih praksa poput vračanja i bolesti,
naročito malarije i side. Sinodski su oci također na razne načine opisali žestok
napad na obitelj i na temeljnu ustanovu braka, koji dolazi s drugih kontinenata, a
može se pripasati ranim izvorima: ideološkom (teorija roda, nova globalna spolna etika
i genetska inženjerija), i kliničkom (kontracepcijska sredstva, planiranje obitelji
i odgoj za spolno zdravlje, sterilizacija, kako i sve izrazitijim alternativnim načinima
života (homoseksualni brakovi, činjenične zajednice). Žene su, na koje se na prvoj
Sinodi za Afriku aludiralo kao na „tovarnu stoku“, u nekim zemljama zauzele važne
uloge na pravnoj, političkoj, gospodarskoj i inženjerijskoj razini, dok su u nekim
isključene iz društvenih služba, iz nasljedstva, obrazovanja i odlučivanja. Osim toga,
one su nezaštićene žrtve oružanih sukoba, poligamije, zloporaba i trgovine prostitucijom. Djeca
su najugroženiji dio afričkoga stanovništva, ona su zlostavljanja (djeca-vojnici,
prisilni rad, trgovina ljudskim bićima), a nemaju pristup obrazovanju. Ipak su posvuda
korisnici znakovitih programa informatizacije škola. Glavni izvjestitelj ubraja i
mlade među probleme Afrike, zbog njihove izloženosti zloporabi droga, zarazi od side,
maloljetničkim trudnoćama, iseljavanju, trgovini ljudskim bićima i putovanjima koja
nisu dostojna slobodna čovjeka. Što se pak tiče društveno-političkoga okvira, sinodski
su oci istaknuli potrebu da vlade i političari budu uzorni u transparentnome i odgovornom
vršenju vlasti, poštivanju ljudskih prava i upravljanju nacionalnim bogatstvom na
dobrobit svih stanovnika. U društveno gospodarskome okviru, izvjestitelj ističe
kako sinodski oci često ponavljaju riječi 'siromah i siromaštvo. Siromaštvo opravdava
brojne pothvate Crkve u traženju učinkovitih rješenja. Glavni izvjestitelj je završio
izlaganje s 25 pitanja na temelju kojih će dvanaest radnih skupina izraditi prijedloge
za raspravu i usvajanje na plenarnim zasjedanjima koji će potom biti predani Svetome
Ocu.