Biskupska sinoda o stanju zdravstva na afričkome kontinentu

Sinodski su oci na prijepodnevnom trinaestom općem zasjedanju Biskupske sinode za Afriku, na kojoj se u Vatikanu raspravlja o pomirbi, pravdi i miru, raspravljali o zdravstvenome stanju u Africi, naročito o sidi i nezakonitoj trgovini lijekovima, koja guši afrički kontinent. Biskupi su ustali u obranu života koji stavljaju u tešku kušnju politike za „reproduktivno zdravlje“, odnosno pobačaj.
Život je svet, od začeća do prirodne smrti, stoga se Crkva mora zauzimati u obrani života – jasno su ustvrdili sinodski oci zatraživši pravedan i globalan pristup liječničkoj njezi, pri tome su podsjetili na važnost da pastoralni djelatnici poznaju bioetičke problematike, a pohvalili su međuvjersku i ekumensku suradnju u borbi protiv pandemija. Govoreći pak o djeci-vojnicima, o novačenju maloljetnika naročito u Ugandi, istaknuto je kako nitko ne zna koliko je unovačeno djece koja postaju roblje oružja i spolnoga izrabljivanja, pate od gladi, ne pohađaju škole niti imaju liječniku njegu. Njih se može braniti čvrstom etikom koju Crkva mora promicati gledajući Bibliju. U Čadu je pak pomirba izvediva jedino novcem, riječ je o čistome cjenkanju. Biskupi su istaknuli kako bi konkordat između Svete Stolice i Čada pridonio jačanju autoriteta mjesne Crkve koja se zauzima za mir.
Govoreći o afričkoj mladeži, istaknuto je kako je raširena praksa održavanja nacionalnih dana mladeži, te da mladi bivaju svjedoci pomirbe koja nadilazi zemljopisne granice, rase i kulture. U raspravi o dijalogu s muslimanima istaknuto je kako je on ostvariv kroz djela milosrđa, jer i muslimani vjeruju u milosrdnoga Boga. U okviru poslanja ostvarivanja božanskoga milosrđa neophodno je djelovati kako bi vjerska sloboda bila raširena u čitavome muslimanskome svijetu. Osvrćući se na prirodna bogatstva Afrike, koja iskorištavaju multinacionalne kompanije, biskupi su istaknuli da Crkva ne smije šutjeti pred tom činjenicom koja raspiruje međuetničke sukobe i trgovinu oružjem. Govoreći pak o stranim radnicima, naročito kineskim, biskupi su istaknuli kako treba osmisliti pastoralno djelovanje koje će poticati njihovu evangelizaciju.
Sinodskim ocima i Papi jučer popodne se u sinodnoj dvorani obratio Jacques Diouf, glavni ravnatelj agencije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO). Prehrambena sigurnost je neophodna za smanjivanje siromaštva, odgoj djece, zdravlje stanovništva, ali i za stalan gospodarski rast. Ona uvjetuje stabilnost i sigurnost u svijetu – kazao je Diouf podsjećajući na prirodna bogatstva Afrike koja – kako je rekao – moraju poslužiti za gospodarsko uzdizanje stanovništva, pri tom je spomenuo neka rješenja poput poboljšanja infrastruktura, poticanje međuregionalne trgovine, te poštovanje međunarodnoga zakona o dobrom ponašanju stranih ulaganja u poljoprivredu. Moguć je svijet bez gladi – kazao je Diouf, navodeći primjere Kameruna, Etiopije i Gane. Diouf, inače musliman, na koncu je odao priznanje Crkvi, misionarima i redovnicima za njihovo zauzimanje za siromašne, a također je istaknuo sukladnost između Crkve i islama o pravu na hranu.
Na jedanaestome općem zasjedanju Biskupske sinode za Afriku, posvećenoj pomirbi, pravdi i miru, koja se održava u Vatikanu, sinodski su oci 12. listopada prijepodne govorili o „tihim državnim udarima“ te o potrebi „dobroga upravljanja državom“. Osim toga, u Papinoj nazočnosti, raspravljalo se o seljenju ljudi na afričkome kontinentu kao i o odnosima s tradicionalnim afričkim religijama. Na svršetku zasjedanja sinodski su oci pozvali na ukidanje smrtne kazne.
Istaknuto je kako Crkva mora osuđivati zločine poput neljudskoga postupanja s ratnim zarobljenicima, ubijanja civila u oružanim sukobima i novačenja maloljetnika. Pomirba se – ustvrdili su biskupi – ostvaruje odbacivanjem sličnih nasilja, jer rat ne može biti opravdanje za zločine protiv čovječnosti. Govoreći pak o „tihim državnim udarima“, imajući na umu Južnu Afriku, potvrdili su nužnost reformi jer „dobra uprava“ nije prioritet nego potreba. U tome okviru Crkva ima pravo govoriti: ne radi se o miješanju u politiku – ustvrdili su biskupi – jer Crkva brani prava ljudi, djece Božje. Pastiri ne žele zamijeniti gospodarske stručnjake ili političare, nego žele pomoći svim vjernicima da žive potpunijim kršćanskim životom.
Govoreći o pojavi seljenja na afričkome kontinentu, koja zaokuplja više od 40 milijuna osoba, istaknuli su potrebu da sve kontinentalne biskupske konferencije posvete pastoralu selilaca posebnu pozornost. U raspravi o odnosima s tradicionalnim afričkim religijama rečeno je kako su dobri odnosi plodno tlo za kulturu pomirbe. U tom se kontekstu također raspravljalo o pojavi vračanja zbog čega su brojne osobe diskriminirane i izolirane jer ih se okrivljuje da su obdarene nadnaravnim moćima. Biskupi su također istaknuli kako mladima treba posvećivati veću pozornost učeći ih socijalni nauk Crkve kako bi radili za mir, a u pastoralnim programima trebalo bi više važnosti pridavati sakramentu pomirbe. Govoreći pak o djeci i ženama, sinodski su oci ustvrdili kako bi crkvene strukture morale biti otvorene za svu siročad i da bi žene morale biti zastupljenije u povjerenstvima biskupskih konferencija 'Justitia et pax'.