Između ostalih koje će Benedikt XVI. sutra proglasiti svetima je brat Rafael Arnaiz
Baron, redovnik cistercit, koji je živio u prošlom stoljeću. On je kao stasit mladić,
pun života, inteligentan, izvrstan učenik, potaknut snažnom željom za nutarnjim životom
unatoč obećavajućoj karijeri odabrao samostanski život, boreći se do smrti protiv
dijabetesa koji ga je tjelesno jako oslabio. Govoreći o osobnosti brata Rafaela
iz Španjolske za našu radio postaju, sestra Augusta Tescari, postulatorica kauze za
kanonizaciju kazala je da je on najmlađi od pet kandidata za kanonizaciju. Umro je
u 27. godina, a živio u XX. stoljeću: njegova će rodbina nazočiti na obredu proglašenja
svetim. Brat Rafael je pripadao jednoj jako imućnoj obitelji, studirao je arhitekturu
u Madridu prekinuvši studij da bi ušao u samostan svetog Izidora de Dueñas, ali nakon
četiri mjeseca novicijata obolio je od dijabetesa, zbog čega se morao vratiti u obitelj.
Četiri se puta vraćao u samostan, izlazeći uvijek radi oporavka od svoje bolesti.
Smrt ga je zatekla u obiteljskoj kući, preminuo je 26. travnja 1938. godine. Govoreći
o liku brata Rafaela, sestra je rekla da je on bio čovjek laka nalivpera koji je ostavio
jako puno duhovnih spisa. Iz njegovih spisa žari jednostavna ali jako duboka duhovnost,
neizmjerno duboko iskustvo Boga, Božje veličine, dobrote, milosrđa, Božjega gospodstva
nad poviješću. Gajio je jako veliku pobožnost prema Euharistiji i Majci Božjoj – ustvrdila
je postulatorica i dodala kako je brat Rafael unatoč svim životnim blagodatima, jer
potječe iz imućne obitelji, odabrao redovnički život kojemu je ostao vjeran do zadnjega
trenutka svoga života. U tome blaženi Rafael može biti uzor današnjoj mladeži koja
se nerado suočava s konačnim odlukama. Osim toga, može nam biti učitelj u pobožnosti
prema Presvetome euharistijskome sakramentu i Majci Božjoj s kojom je razgovarao kao
dijete razgovara sa svojom majkom, a s Isusom je pričao kao s prijateljem, o Isusu
i njegovoj Majci u svemu je ovisio – zaključila je sestra.