S Biskupske sinode

S desetom općom sjednicom dopodne je završen prvi radni tjedan Biskupske sinode za Afriku, na kojoj se u Vatikanu raspravlja o pomirenju pravdi i miru na afričkome kontinentu. Sinodni su se oci u osamnaest sati okupili u dvorani Pavao VI. na molitvu krunice pod geslom „s Afrikom i za Afriku“ koju je predvodio papa Benedikt XVI. zajedno s rimskim sveučilištarcima. Mladi iz Egipta, Kenije, Madagaskara, Južne Afrike, Nigerije, Konga, Mozambika i Burkine Faso su se putem satelita povezali s dvoranom 'Pavao VI.' i zajedno su s Papom, sinodnim ocima i rimskim sveučilištarcima molili za Afriku.
Prijepodnevno zasjedanje Biskupske sinode uglavnom je bilo posvećeno temi odgoja. Ako odgajamo čovjeka, odgajamo pojedinca, ali ako odgajamo ženu onda odgajamo obitelj. Ta tvrdnja najbolje izražava važnost koju biskupi pridaju obrani obitelji i žena. Od obitelji i žena počinje mirovni proces. U ozračju obitelji započinje mirovni proces, u njoj se hrane i dijele duhovne vrednote potrebne pomirbi. Biskupi su odlučno osudili nasilje nad ženama, poligamiju i užasni običaj žrtvovanja prvorođenčeta. U tom su kontekstu istaknuli važnost Povelje o obiteljskim pravima koja mora biti temelj svake demokratske rasprave, te potrebu trajne obiteljske kateheze i osnivanja posebnih biskupijskih tijela koja će poticati civilne vlasti da poštuju obiteljska prava. Biskupi su u raspravi o seliocima istaknuli kako neće politika zaustaviti seobe stanovništva nego smanjivanje siromaštva putem gospodarskoga i društvenoga razvoja Afrike.
Užasi Afrike poput trgovine ljudskim bićima, zloporaba od strane multinacionalnih kompanija i nevladinih organizacija, drama djevojaka koje napuštajući redovničke družbe upadaju u mrežu prostitucije uzdrmaju sinodnu dvoranu u kojoj zasjedaju afrički biskupi. Bratski ugođaj prožet poslovično dobrim afričkim raspoloženjem u nekim se prigodama gadno sukobljava s okrutnošću situacija o kojoj se raspravlja na zasjedanjima Sinode na kojima je nazočan i Papa ako mu to omogućuju njegove svakodnevne odgovornosti. Iz obzira prema slobodnoj raspravi između biskupa, kada je riječ o spontanome govoru, novinarima se ne priopćava ime govornika upravo radi očuvanja povjerljive i slobodne rasprave.
Msgr. Joseph B. Ballong Wen Mewuda, sinodni glasnogovornik za francusko govorno područje, iznio je neke pritužbe i zgražanja nekih sinodnih otaca tijekom popodnevnoga zasjedanja protekloga utoraka. Na tome se zasjedanju najviše raspravljalo o afričkoj mladeži, a biskupi su se uvjerili da Crkva mora više razmišljati o tome kako se približiti mladima. Mladi su često žrtve fundamentalističkih sekta, a gotovo je nemoguće zaustaviti iseljavanje mladih koji u tuđini traže bolji život, naročito na Zapadu. Suočeni s činjeničnim stanjem biskupi smatraju da mlade treba pripremiti kako bi se mogli sučeliti s drugim kulturama i mentalitetima, poučavajući ih u socijalnome nauku Crkve. Ali ni u iseljavanju nije sve negativno – istaknuli su biskupi – jer neki mladi u zemljama prihvata prime ili ponovno otkriju dar vjere.
Jedan se biskup osvrnuo na dramu afričkih djevojaka, koje, nošene pozivnom radoznalošću za redovnički život, odlaze u Europu da odluče o svojoj budućnosti u nekom samostanu ili nekoj redovničkoj zajednici. Poneke otkriju da nije za njih redovnički život, a napuštajući redovničku zajednicu upadnu u mreži prostitucije. Stoga je, pojašnjeno je u dvorani, Biskupska konferencija Konga odlučila da djevojke koje odlaze u Europu mogu ući u redovničku zajednicu jedino ako je dotična zajednica nazočna u Kongu. Na taj će se način uvijek održavati kontakt s lokalnom stvarnošću ako djevojka ne želi nastaviti život u redovničkoj zajednici. U drugim afričkim zemljama, biskupi savjetuju istu praksu, premda je nisu proglasili obveznom. U svakom slučaju, kada jedna djevojka odlazi u Europu radi pristupanja redovničkoj zajednici, mora dobiti dopuštenje od crkvenih vlasti kako bi se, koliko je moguće, izbjegli ti problemi.
Neki su biskupi optužili pojedine nevladine organizacije, koje na Zapadu uživaju jako veliki ugled, a u stvari su zaklon za prikrivene čak i tajne programe. Dolaze u Afriku s izlikom humanitarne pomoći, a u stvarnosti nastoje širiti ideologije. Biskupi nisu pojasnili o kojim je ideologijama riječ – kazao je msgr. Ballong, dodajući kako je riječ o nevladinim organizacijama koji nastoje promicati „reproduktivno zdravlje“, to jest pobačaj, ili o sektaškim organizacijama. Jedan je biskup spomenuo članak objavljen u časopisu „Mlada Afrika“ u kojem je objavljeno kako ima vođa sekta koji su postali politički savjetnici, pa čak i predsjednički, te da tako pridonose usvajanju zlokobnih odluka.
Četiri su biskupa zatražili da Sinoda osudi zloporabe multinacionalnih kompanija koje potajno koriste mineralna i šumska bogatstva i zagađuju vodu, nanoseći velike štete lokalnome stanovništvu. Drugi su pak tražili da se optuži ne samo multinacionalne kompanije nego i lokalne političare koji su dopustili ili su pozvali takve kompanije ne vodeći računa o patnjama prouzročenim Afrikancima. Optužena je i Kina zbog rastuće invazije afričkoga kontinenta, a koja u brojnim afričkim zemljama gradi ceste i druga javna djela u zamjenu za žuđene sirovine, a s kineskim radnicima postupaju kao s robovima. Kao što često biva sve te drame ne umanjuju nadu i dobro raspoloženje biskupa. Opunomoćeni predsjednici Sinode nastoje svojim komentarima po svaku cijenu održati takvo raspoloženje. Kratka izlaganja biskupi nagrade gromoglasnim pljeskom, a to je ujedno poticaj da i sljedeći govornik bude što je moguće sažetiji. Zgode iz svakodnevnoga života poput traženja da dotični navrati u tajništvo i preuzme svoju pojas ili biskupsku kapicu, također pridonose dobru raspoloženju. Sveti se Otac u tim prigodama nasmiješi, a poštujući radnu metodologiju ne miješa se u rad Sinode jedino na kraju zasjedanja spontano pozdravi sinodne oce – kazao je msgr. Ballong.