Papina molitvena nakana za listopad

Misijska molitvena nakana pape Benedikta XVI. za mjesec listopad ove godine – mjesec koji je tradicionalno posvećen apostolskome djelovanju, izražava želju da cijeli Božji narod, kojemu je Krist povjerio mandat da propovijeda Evanđelje svim stvorenjima, odgovorno preuzme svoju misionarsku odgovornost i da ju smatra najvišom službom koju može pružiti čovječanstvu. Misao je to koju je kroz godine svojega papinstva papa Benedikt XVI. razmotrio u brojnim njezinim vidicima.
„Jao meni ako Evanđelje ne navješćujem!“. Opomena koju sveti Pavao upravlja samome sebi u Prvoj poslanici upućenoj kršćanima u Korintu, već dvadeset stoljeća čuva u sebi izvanrednu poticajnu snagu. Ta je snaga omogućila da Kristova poruka stigne u pustinje, šume i hladnoću Galileje i Judeje, gdje je prvi put odjeknula, da se inkulturira u zemljama koje su jako daleko od osjetljivosti za kršćanstvo, da neiscrpnom ustrajnošću žene i muškarce svakoga doba preobrazi u hrabre i darovite, popularne ili nepoznate, svjedoke Radosne vijesti. Papa Benedikt XVI. je, poput svojih prethodnika XX. stoljeća, razvio taj posebni dio svojega učiteljstva u skladu s intuicijom Pija XI., koji je prije 83 godine ustanovio Svjetski misijski dan. Bilo je to 1926. godine; godine koju je obilježila misijska enciklika 'Rerum Eclesiae', kojom papa Ratti ohrabruje kršćanstvo na suradnju za obnovu misija uništenih tijekom Prvoga svjetskog rata.
Počevši od prve, od četiri poruke posvećene Svjetskome misijskom danu, pod naslovom „Ljubav, duša misije“, papa Benedikt XVI. uvijek je isticao bitnu misao: nema misije bez ljubavi, jer misija kreće od srca. Socijalni čimbenik i Evanđelje međusobno su nerazdvojni. Tamo gdje ljudima donosimo samo spoznaje, vještine, tehničke sposobnosti i sredstva, premalo donosimo – istaknuo je Sveti Otac 10. rujna 2006. godine u Münchenu. Mjesec dana poslije, 22. listopada iste godine, tijekom jednoga od podnevnih nagovora u tom misijskom mjesecu, pojasnio je kako se misija, ako nije potaknuta ljubavlju, svodi na filantropsku i socijalnu djelatnost. Hrabrost i radost obilježavaju kršćanina koji je odlučio biti navjestitelj Evanđelja. Ako one postoje, nema područja na društvenome i građanskome području, u radnoj sredini, ili u zvanju, koje ne može biti obnovljeno Kristovim riječima, koje su prije svega posvjedočene, a onda i naviještene. Poslanje je dakle, radilište na kojemu ima mjesta za sve: za one koji se zalažu u ostvarivanju Kraljevstva Božjega u vlastitoj obitelji; za one koji u kršćanskome duhu žive svoj profesionalni rad; za one koji se potpuno posvete Gospodinu; za one koji nasljeduju Isusa Dobroga Pastira u posvećenoj službi Božjemu narodu; za one koji na poseban način kreću kako bi naviještali Krista onima koji ga još ne poznaju – istaknuo je Sveti Otac. U poruci iz 2007. godine, papa Benedikt XVI. potiče „sve Crkve“ da budu „za cijeli svijet“. A u podnevnome nagovoru koji je održao 21. listopada iste godine u Napulju, tijekom pastoralnoga pohoda tom gradu, pojasnio je da je svaka partikularna Crkva suodgovorna za evangelizaciju cijeloga čovječanstva. To znači da onima koji su u misijama na prvoj crti – i zbog toga se često susreću s velikim teškoćama pa i progonima – ne smije ponestati duhovne i materijalne potpore svih vjernika. Uostalom – kako je istaknuo u podnevnome nagovoru održanome u Pompejima, 19. listopada prošle godine, prva misionarska obveza svakoga od nas upravo je molitva. Molitvom se, prije svega, priprema put za Evanđelje; molitvom se srca otvaraju za otajstvo Boga i duše se pripremaju za primitak Njegove Riječi spasenja – istaknuo je Sveti Otac. U doktrinarnoj noti Zbora za nauk vjere, o nekim vidicima evangelizacije, koja je predstavljena 14. prosinca 2007. godine, podsjeća se pak na glasovitu rečenicu Ivana Pavla II., sadržanu u enciklici 'Redemptoris Missio', u kojoj se ističe da svaka osoba ima pravo čuti Božju 'radosnu vijest' koja se objavljuje i daruje u Kristu, kako bi u punini ostvarila svoj poziv.