Misijska molitvena nakana pape Benedikta XVI. za mjesec listopad ove godine – mjesec
koji je tradicionalno posvećen apostolskome djelovanju, izražava želju da cijeli Božji
narod, kojemu je Krist povjerio mandat da propovijeda Evanđelje svim stvorenjima,
odgovorno preuzme svoju misionarsku odgovornost i da ju smatra najvišom službom koju
može pružiti čovječanstvu. Misao je to koju je kroz godine svojega papinstva papa
Benedikt XVI. razmotrio u brojnim njezinim vidicima. „Jao meni ako Evanđelje ne
navješćujem!“. Opomena koju sveti Pavao upravlja samome sebi u Prvoj poslanici upućenoj
kršćanima u Korintu, već dvadeset stoljeća čuva u sebi izvanrednu poticajnu snagu.
Ta je snaga omogućila da Kristova poruka stigne u pustinje, šume i hladnoću Galileje
i Judeje, gdje je prvi put odjeknula, da se inkulturira u zemljama koje su jako daleko
od osjetljivosti za kršćanstvo, da neiscrpnom ustrajnošću žene i muškarce svakoga
doba preobrazi u hrabre i darovite, popularne ili nepoznate, svjedoke Radosne vijesti.
Papa Benedikt XVI. je, poput svojih prethodnika XX. stoljeća, razvio taj posebni dio
svojega učiteljstva u skladu s intuicijom Pija XI., koji je prije 83 godine ustanovio
Svjetski misijski dan. Bilo je to 1926. godine; godine koju je obilježila misijska
enciklika 'Rerum Eclesiae', kojom papa Ratti ohrabruje kršćanstvo na suradnju za obnovu
misija uništenih tijekom Prvoga svjetskog rata. Počevši od prve, od četiri poruke
posvećene Svjetskome misijskom danu, pod naslovom „Ljubav, duša misije“, papa Benedikt
XVI. uvijek je isticao bitnu misao: nema misije bez ljubavi, jer misija kreće od srca.
Socijalni čimbenik i Evanđelje međusobno su nerazdvojni. Tamo gdje ljudima donosimo
samo spoznaje, vještine, tehničke sposobnosti i sredstva, premalo donosimo – istaknuo
je Sveti Otac 10. rujna 2006. godine u Münchenu. Mjesec dana poslije, 22. listopada
iste godine, tijekom jednoga od podnevnih nagovora u tom misijskom mjesecu, pojasnio
je kako se misija, ako nije potaknuta ljubavlju, svodi na filantropsku i socijalnu
djelatnost. Hrabrost i radost obilježavaju kršćanina koji je odlučio biti navjestitelj
Evanđelja. Ako one postoje, nema područja na društvenome i građanskome području, u
radnoj sredini, ili u zvanju, koje ne može biti obnovljeno Kristovim riječima, koje
su prije svega posvjedočene, a onda i naviještene. Poslanje je dakle, radilište na
kojemu ima mjesta za sve: za one koji se zalažu u ostvarivanju Kraljevstva Božjega
u vlastitoj obitelji; za one koji u kršćanskome duhu žive svoj profesionalni rad;
za one koji se potpuno posvete Gospodinu; za one koji nasljeduju Isusa Dobroga Pastira
u posvećenoj službi Božjemu narodu; za one koji na poseban način kreću kako bi naviještali
Krista onima koji ga još ne poznaju – istaknuo je Sveti Otac. U poruci iz 2007. godine,
papa Benedikt XVI. potiče „sve Crkve“ da budu „za cijeli svijet“. A u podnevnome nagovoru
koji je održao 21. listopada iste godine u Napulju, tijekom pastoralnoga pohoda tom
gradu, pojasnio je da je svaka partikularna Crkva suodgovorna za evangelizaciju cijeloga
čovječanstva. To znači da onima koji su u misijama na prvoj crti – i zbog toga se
često susreću s velikim teškoćama pa i progonima – ne smije ponestati duhovne i materijalne
potpore svih vjernika. Uostalom – kako je istaknuo u podnevnome nagovoru održanome
u Pompejima, 19. listopada prošle godine, prva misionarska obveza svakoga od nas upravo
je molitva. Molitvom se, prije svega, priprema put za Evanđelje; molitvom se srca
otvaraju za otajstvo Boga i duše se pripremaju za primitak Njegove Riječi spasenja
– istaknuo je Sveti Otac. U doktrinarnoj noti Zbora za nauk vjere, o nekim vidicima
evangelizacije, koja je predstavljena 14. prosinca 2007. godine, podsjeća se pak na
glasovitu rečenicu Ivana Pavla II., sadržanu u enciklici 'Redemptoris Missio', u kojoj
se ističe da svaka osoba ima pravo čuti Božju 'radosnu vijest' koja se objavljuje
i daruje u Kristu, kako bi u punini ostvarila svoj poziv.