Afrika u krilu opće Crkve

Za čovječanstvo koje je u krizi vjere i nade Afrika predstavlja neizmjerno duhovno „plućno krilo“ – rekao je papa Benedikt XVI. služeći u nedjelju, 4. listopada, u Vatikanskoj bazilici Svetu Misu kojom je započela druga Posebna sinoda za Afriku na temu „Crkva u Africi u službi pomirenja, pravednosti i mira. Vi ste sol zemlje… Vi ste svjetlost svijeta“. Papa je u propovijedi upozorio na opasnost od praktičnoga materijalizma i vjerskoga fundamentalizma, te istaknuo načela zaštite života i obitelji utemeljene na braku.
Ono što se moglo primijetiti u Bazilici svetoga Petra bila je dinamična Afrika, s obiljem mogućnosti, Afrika obojena zelenom bojom nade, poput misnoga ruha koncelebranata, Afrika puna radosti proizišla iz pjesama kongoanskoga zbora koji je pratio obred. Afrika je čuvar neprocjenjiva blaga za cijeli svijet, a to je duboki osjećaj za Boga – napomenuo je Sveti Otac u propovijedi, te istaknuo da je apsolutno Božje gospodstvo jedno od onih važnih obilježja afričke kulture koja sjedinjuju. Blaga afričkoga kontinenta nisu samo materijalna bogatstva, koja su često uzrok iskorištavanja, sukobâ i korupcije. Ne, Afrika je bogata drugim stvarima – napomenuo je Papa. Riječ Božja nas potiče da gledamo na drugu baštinu: onu duhovnu i kulturnu, koja je čovječanstvu potrebna još više nego sirovine. (…) S tog stajališta, Afrika predstavlja neizmjerno duhovno „plućno krilo“, i to za čovječanstvo koje je u krizi vjere i nade – istaknuo je Sveti Otac.
Ali, i to se „plućno krilo“ može razboljeti, prije svega od one opasne bolesti – kako je rekao Papa – koja je već raširena u zapadnome svijetu, odnosno praktičnoga materijalizma, spojenoga s relativističkom i nihilističkom misli. Neosporno je da je takozvani 'prvi' svijet ponekad pronosio, a pronosi i sada, štetni duhovni otpad koji okaljava pučanstvo drugih kontinenata, među kojima posebno ono afričko. U tom smislu kolonijalizam, koji je završio na političkom planu, nije nikada potpuno nestao – primijetio je Sveti Otac te dodao kako je drugi „virus“ koji bi mogao pogoditi i Afriku, vjerski fundamentalizam pomiješan s političkim i gospodarskim interesima. Skupine koje se nadahnjuju različitim vjerskim pripadnostima, šire se na afričkome kontinentu. One to čine u ime Boga, ali prema logici koja je suprotna onoj božanskoj, odnosno poučavaju i prakticiraju ne ljubav i poštovanje slobode, nego nesnošljivost i nasilje – napomenuo je Papa.
Zadržavši se potom na slojevitoj temi braka u afričkoj crkvenoj i društvenoj stvarnosti, Sveti je Otac istaknuo da je bračni život muškarca i žene, te stoga obitelji koja iz njega nastaje, upisan u zajedništvo s Bogom, i u svjetlu Novoga zavjeta postaje ikona trojstvene Ljubavi i sakrament jedinstva Krista s Crkvom. Pozvavši potom na pozornost prema djeci, koji čine veliki dio, i to onaj koji trpi, afričkoga pučanstva, Papa je naglasio kako u Africi, kao i u drugim krajevima svijeta, Crkva izražava svoje majčinstvo prema najmanjima i onda kada oni još nisu rođeni. Crkva u njima ne vidi prvenstveno primatelje pomoći, a još manje pijeteta ili instrumentaliziranja, nego osobe koje samim svojim postojanjem pokazuju glavni put za ulazak u Kraljevstvo Božje, odnosno put bezuvjetnoga pouzdanja u Njegovu ljubav – rekao je Sveti Otac.
Spomenuvši potom prvu Sinodu za Afriku, održanu 1994. godine, Sveti je Otac naglasio kako je od nje još uvijek aktualna glavna zadaća evangelizacije, štoviše, nove evangelizacije koja vodi računa o društvenim promjenama našega doba i globalizaciji svijeta. Svojom evangelizacijom i promicanjem čovjeka Crkva zacijelo može pružiti važan prinos cijelome društvu u Africi koje se, nažalost, u više zemalja susreće sa siromaštvom, nepravdama, nasiljem i ratovima. Poziv je Crkve, kao zajednice ljudi pomirenih s Bogom i među sobom, biti proroštvo i kvasac pomirenja među različitim etničkim, jezičnim i vjerskim skupinama, i to unutar pojedinih zemalja, te na cijelome kontinentu. Pomirenje je čvrsti temelj na kojemu valja graditi mir; ono je nezaobilazni uvjet za istinski razvitak ljudi i društva. Kako bi postali svjetlost svijeta i sol zemlje, svi, redovnici i laici, trebaju težiti svetosti, tako da Crkva u Africi uvijek bude obitelj istinskih Kristovih učenika, u kojoj etničke razlike postaju razlog i poticaj za uzajamno ljudsko i duhovno obogaćenje – istaknuo je Sveti Otac.