Španjolski narod protiv zakonskoga nacrta o pobačaju

U Španjolskoj je vlada na čijem je čelu socijalist Josè Luis Zapatero prije nekoliko dana usvojila zakonski nacrt, o kojem će se raspravljati u parlamentu, na temelju kojeg će djevojčice od 16 godina moći pobaciti bez roditeljskog konsenzusa, čak ih neće morati upoznati sa svojom odlukom. Protiv tog vladinoga zakonskog nacrta u Španjolskoj se 17. listopada održava narodni prosvjed. Novi tekst bi dakle promijenio zakon o pobačaju koji je od 1985. godine na snazi u Španjolskoj. Zakonski nacrt, ako bude usvojen bez izmjena, omogućuje dakle ženama da u prvih četrnaest tjedana trudnoće odluče bez obrazloženja svoje odluke. Od 14. do 22. tjedna trudnoće žene će moći prekinuti trudnoću ako je u pitanju zdravlje majke ili ako dijete nije normalno. U zakonskome se nacrtu najviše osporava dio teksta koji omogućuje djevojčicama učiniti pobačaj bez roditeljskog znanja i pristanka.
Govoreći o posljedcima takovoga zakona u razgovoru za našu radio postaju Olimpia Tarzia, predsjednica Svjetskog saveza žena za život i obitelj, rekla je kako govorimo o pobačaju koji je objektivna drama za svaku ženu, a ako ga čine maloljetnice, u trenutku posebne psihološke krhkosti i propitivanju o smislu života, o vlastitoj budućnosti, onda je pobačaj osim drame i užas. Ovdje nije pitanje o uzimanju ili neuzimanju aspirina, nego se čak nazire mogućnost da se djevojčica sama sučeljava s užasnim stanjem. Dvije su u biti žrtve pobačaja: dijete i žena, a društvo, odnosno ustanove, ženu najčešće ostavljaju samu. U slučaju maloljetnica prekoračena je svaka mjera, jer se obitelji zabranjuje da joj ponudi mogućnost drugog izbora, da traži rješenje – ustvrdila je Tarzia.
Govoreći o mogućem odrazu takvoga zakona na društvo rekla je kako taj zakon, ako bude usvojen, jednom ljudskom biću dopušta vlast nad životom i smrću drugog ljudskog bića, a dodala bih, s jamstvom države! Zakon ne predviđa obrazloženja, opravdanje čina, to se ne može pojmiti. Zakon potkopava antropološke temelje budućega društva, u pitanju je smisao ljudskoga života i dostojanstva svakoga ljudskog bića bez obzira na to što čini ili posjeduje, a da ne govorimo o ljudskim pravima: Činjenica da se pobačaj ne mora ni opravdavati izričito je priznavanje da ljudsko biće praktično ništa ne vrijedi dok se ne rodi – istaknula je Tarzia.
Na upit o smislu zakonskoga nacrta, rekla je kako se pokušava banalizirati pravu stvarnost pobačaja, a pobačaj je drama. Banalizirajući pobačaj želi se otupiti savjesti: na koncu konca nije nešto teško jer mi ga zakon omogućuje, čak ne trebam opravdavati to što činim. To je užasna kulturna operacija, osim što je očito politička i u ovome slučaju zakonska. A zna se što kulturna banalizacija nekih tema donosi, to smo vidjeli u Italiji: talijanski zakon o pobačaju ne spominje ni pobačaj ni dijete, rabilo se druge izraze samo da se usvoji zakon. Na odgojnom području zamislimo što to može značiti u odnosu na mlade naraštaje – zaključila je Tarzia.