Uz liturgijska čitanja 30. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Ivica Ivanković Radak
Riječima: „Što hoćeš da ti učinim?“, Isus pristupa slijepom prosjaku Bartimeju. U
evanđeoskom izvještaju od prošle nedjelje, Isus je isto takvo pitanje uputio dvojici
Zebedejevih sinova, Ivanu i Jakovu. Dvojica apostola molila su za prva mjesta, dok
je slijepac Bartimej molio za vid. Marko, evanđelist nam kroz ove dvije zgode koje
slijede jedna iza druge uspoređuje želje apostola s jedne strane, i čovjeka koji se
nalazio na rubu društva s druge strane. Evanđelje nas želi dovesti do svijesti
da se poistovjetimo sa slijepcem iz današnjeg evanđelja, kako bismo bili sposobni
uputiti Isusu istu molbu poput Bartimeja. Za početak može izgledati malo čudno i smiješno
samo Isusovo pitanje upućeno slijepcu „Što hoćeš da ti učinim?“, jer razumljivo je
da za jednog slijepca nema veće želje, nego da progleda. Iza ovakvog pristupa, leži
poruka svima nama da ono što molimo od Gospodina, bude uistinu ono što nam je potrebno.
Istina je da Bog zna bolje od nas što nam je potrebno, ali i mi sami trebamo si posvijestiti
koje su naše potrebe i zapravo trebamo li išta više ili već možda imamo i previše.
Ljudsko srce nikada zadovoljno nije, pa zato ako i ima i zdravlje, i vid i sve što
mu je nužno, ono će uvijek težiti za nečim više, poput Zebedejevih sinova i njihovih
prvih mjesta. Sljepoća ne mora biti samo fizičke naravi. Dapače, ljudi koji cijeli
svoj hod zemaljski provedu a da nisu nikada ugledali drugoga čovjeka i sve što ih
okružuje, u sebi kriju veliko bogatstvo. Ostavljaju dojam kao da su zapravo cijeli
svijet spoznali i što je najzanimljivije, zadovoljni su. Naprotiv, postoji i onaj
drugi vid sljepoće koja se manifestira na različite načine. Postajemo slijepi kada
zamjećujemo samo ono što je negativno i loše kod drugih? Postajemo slijepi i onda
kada imamo oko da na temelju nekih svojih stavova, pravimo se sucima drugima? Slijepi
smo i onda kada imamo strah pred istinom, da se susretnemo i sa svojim slabostima
i ograničenjima. Sljepoća nas dovodi i do toga da vidimo samo probleme u našem sadašnjem
životu, bez da bacimo pogled u prošlost gdje nam je Bog toliko toga učinio, ili da
se s nadom okrenemo prema budućnosti. Od takve vrste sljepoće imamo potrebu izliječiti
se i to bi trebao bit i naš odgovor, poput onog kojim je Bartimej slijepac zavapio
Gospodinu. Misijska je nedjelja. Crkva nas potiče i na molitveni i na materijalni
prilog za širenje evanđelja. Danas istina, misijski djelovati ne znači samo ići na
drugi kontinent, iako je to ono značenje koja današnjom nedjeljom spominjemo. Moje
područje misijskog djelovanja je i moja sredina, moj bližnji i ljudi koje susrećem.
Možda bi bilo dovoljno bratu ili sestri koji su u potrebi, poput Isusa uputiti sasvim
obično pitanje, s malo ljubavi: „Što hoćeš da ti učinim?“