2009-09-14 18:30:35

Kristov križ kao simbol našega spasenja


Uz blagdan Uzvišenja Svetoga Križa o Kristovu križu kao simbolu našega spasenja razmišlja otac Božidar Nagy:
Običaj je u kršćanskim narodima da se u svečanim prigodama, značajnijim obljetnicama ili u spomen važnih zbivanja podižu materijalna spomen obilježja na te događaje ili obljetnice. Veoma su često to križevi koji najbolje odgovaraju takvim događanjima. Ako vas put nanese u mali bosanski gradić Vareš, koji se nalazi među visokim brdima sjeverno od Sarajeva, na kraju gradića naići ćete na groblje. Na ulazu u groblje stoji poveliki križ. Nije spomenik ni obilježje ničijega groba nego je podignut za jednu posebnu zgodu i veliku obljetnicu. Kad sam prvi puta vidio taj križ prigodom moga posjeta tome gradiću davnih osamdesetih godina prošloga stoljeća odmah je privukao moju pozornost. Podno Isusova raspetog tijela koje je načinjeno od željeza, stoji jedna povelika pločica od lijevanog željeza s nekim natpisom. Kad sam ju ugledao približio sam se da mogu pročitati što to piše na toj ploči. Pročitah i ostadoh pod dubokim dojmom. Natpis glasi:
U OVOM + JE ZNAKU KRIŽA POBJEDA BRATJO. NATRAG, NATRAG K ISUSU KRISTU U NOVI VIJEK 1901. SVAKO KOLJENO NEKA SE KRIŽU POKLONI. OVAJ SPOMEN STAVIŠE MILOMU ISUSU KRISTU RADNICI ŽELJEZARE VAREŠKE 1900.
U tišini sam se zaustavio pred tim tekstom i pred križem koji je toga časa preda mnom zadobio još veće značenje osim onoga temeljnoga, spomena na Isusovu muku i smrt. Najprije osjetih divljenje i poštovanje pred tim križem - spomenikom i njegovim natpisom, ali još više pred onima koji ga podigoše od kojih većina počiva upravo na ovome groblju; divna je to ispovijest i svjedočanstvo vjere hrvatskih radnika katolika iz Bosne na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Između redaka jasno možemo pročitati što nam ti pobožni bosanski radnici poručuju na početku sada već završenog XX. stoljeća: najvrjednije što se prenosi iz jednog stoljeća u drugo nisu ni materijalna ni kulturna dobra, premda im nitko ne poriče važnost; nisu niti dostignuća tehnike, niti manifesti ove ili one stranke, dapače nije niti borba za radnička prava, premda su ti radnici živjeli sigurno u daleko težim uvjetima nego današnji. Sve to ustupa mjesto onome najvažnijem i najvrednijem, a to je Isus Krist raspeti i uskrsli i njegov križ kao simbol kršćanske vjere i znak nade i konačne pobjede i pravde. Kako je morala biti duboka vjera tih vareških radnika kojoj su željeli podići i ovakav materijalni spomenik da bude svjedočanstvo i ohrabrenje njihovim sinovima i unucima i svima koji ga budu vidjeli i pred njim se zaustavili čitajući taj tekst što su nam ga ovako lijepo ostavili kao svjedočanstvo svoje vjere.
Prošlo je od tada više od stotinu godina, cijelo jedno stoljeće. Prohujala su nad tim križem tri rata, dva svjetska i posljednji domovinski. Smijenilo se kroz tih stotinu godinu čak pet raznih državnih uređenja, ali je križ ostao i stoji i danas i ponosno svjedoči o vjeri hrvatskih katolika iz Bosne. Svi oni koji ga podigoše nisu više na ovoj zemlji. Postigli su cilj svoje vjere u ono što je križ naviještao i u što su oni čvrsto vjerovali. Ali je nakon njih križ ostao nama kao materijalni i duhovni dokaz dragocjene baštine da svjedoči i potiče nas što je ono što trebamo ljubomorno čuvati, čega se ne smijemo odreći i što trebamo predavati budućim naraštajima kao najveće blago što su nam naši pređi predali u baštinu a to je sveta kršćanska vjera kako je propovijeda i naučava Katolička Crkva. I na kraju poslušajmo još jednom taj sada već povijesni natpis-svjedočanstvo vjere hrvatskih katolika iz Bosne iz Vareša s početka 20. stoljeća:
U OVOM + JE ZNAKU KRIŽA POBJEDA BRATJO. NATRAG, NATRAG K ISUSU KRISTU U NOVI VIJEK 1901. SVAKO KOLJENO NEKA SE KRIŽU POKLONI. OVAJ SPOMEN STAVIŠE MILOMU ISUSU KRISTU RADNICI ŽELJEZARE VAREŠKE 1900.godine. RealAudioMP3







All the contents on this site are copyrighted ©.