Uz liturgijska čitanja 24. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Karlo Šimek

Sva tri sinoptika donose nam ovu epizodu Isusa koji u Cezareji Filipovoj pita apostole: „Što ljudi govore tko je Sin čovječji? Učenici iznose razna mišljenja i glasine koje se šire o Isusu, jedni misle da je Ilija, jedni da je Ivan Krstitelj, a treći opet da je neki od proroka. No, Isusa očito ne zanima toliko što ljudi misle o njemu, nego što o njemu misle njegovi najbliži suradnici, njegovi učenici i zato brzo slijedi pitanje: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Petar odgovara, ti si Pomazanik – Krist!“ Upravo je to bit današnjeg evanđelja, Isus želi da mu svaki od nas odgovori na pitanje: „Tko sam ja za tebe?“
Petrov odgovor je vrlo točan u skladu sa židovskim očekivanjima i židovskom tradicijom, tako da naslov Krist ubrzo postaje drugo ime Isusovo koje i danas koristimo. Krist je prijevod hebrejske riječi Mashiah - Mesija što znači Pomazanik. Ovaj izraz Pomazanik dolazi iz činjenice što su u S.Z-u kraljevi, proroci i svećenici u trenutku izabranja bili posvećeni posredstvom mirisavog ulja. Ipak u Bibliji se sve jasnije govori o jednom Pomazanom i Posvećenom koji će doći u posljednja vremena da bi ostvario Božja obećanja izabranom narodu. Govori se tzv. biblijskom mesijanizmu, koji u Mesiji vidi budućeg kralja i osloboditelja židovskog naroda.
Cijela tradicija prve Crkve složno proglašava da je Isus iz Nazareta očekivani Mesija. Prema Markovom evanđelju Isus to priznaje sam za sebe pred Sinedrijem. Na pitanje velikog svećenika: „Jesi li ti Krist, Sin Blagoslovljenoga?“ , on odgovara: „Ja jesam.“
Tako da pomalo zbunjuje dijalog između Isusa i njegovih učenika gdje im on strogo zabranjuje govoriti o tome. Ipak motiv je jasan. Isus prihvaća da bude identificiran s očekivanim Mesijom, ali ne i s idejom koja se oblikovala u židovstvu s obzirom na Mesiju. U prevladavajućem mišljenju Mesiju su gledali kao političkog i vojnog vođu koji bi trebao osloboditi Izrael od poganske vlasti i silom nametnuti Božje kraljevstvo na zemlji.
Isus mora ispraviti tu ideju o Mesiji s kojom se slažu i njegovi apostoli, prije nego će dozvoliti da se govori o njemu kao o Mesiji. To želi postići razgovorom koji slijedi odmah poslije: „I počeo im je govoriti kako Sin čovječji treba mnogo pretrpjeti…“ Oštra riječ upućena Petru koji ga pokušava odvratiti od tih misli: „Nosi se od mene, Sotono“ identična je onoj upućenoj napasniku u pustinji. U oba slučaja radi se o istom pokušaju, odvratiti ga od puta koji mu je odredio Otac, put sluge Božjega patnika i navesti ga na drugi, ljudski put, a ne božanski. Petar na tom putu postaje zapreka Isusovom poslanju i smješta se na stranu Sotone čiji je cilj upravo odvratiti svakog čovjeka od Boga i Božjih putova. Stoga nije čudno što je Isus uputio tako oštar i nevjerojatan ukor budućem vođi Crkve poistovjetivši ga sa Sotonom, protivnikom Božjim i ljudskim.
Spasenje će doći od žrtvovanja samoga sebe, u činu davanja života za mnoge, a ne od eliminacije neprijatelja. Na taj načni prelazi se iz vremenitog spasenja u vječno spasenje, iz jednog pojedinačnog spasenja, namijenjenog jednom narodu u sveopće spasenje.
Nažalost moramo ustanoviti da se je greška Sv. Petra ponavljala u povijesti. Neki ljudi Crkve i nasljednici Sv. Petra u određenim razdobljima ponašali su se kao da je kraljevstvo Božje od ovog svijeta i da se treba nametnuti pobjedom i silom nad neprijateljima, umjesto patnjom i mučeništvom.
Sve riječi evanđelja su aktualne, ali dijalog u Cezareji Filipovoj i danas zauzima posebno mjesto. Situacija se nije promijenila. I danas postoje različita mišljenja o Isusu: prorok, veliki učitelj, velika osobnost. Postala je moda prikazivati Isusa u predstavama, romanima u odijelima i s čudnim porukama, Da Vincijev kod samo je jedna epizoda u tom dugom nizu.
No Isusovo pitanje ostaje: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Dragi kršćanine i kršćanko tko je Isus za tebe, koju ulogu i koje mjesto on ima u tvojem životu? Na to pitanje mora odgovoriti svatko od nas osobno.