Ne zaboraviti II. svjetski rat

Crkva iz Njemačke i Poljske „moraju zajedno zazivati mir za nas i cijeli svijet – istaknuli su njemački i poljski biskupi na zajedničkoj misi u Berlinu za žrtve II. svjetskog rata, sedamdeset godina nakon početka oružanoga sukoba. Jučer su u Gdanjsku europski vođe, od Berlusconija do Putina, podsjetili na početak II. svjetskoga rata, na nacistički napad na Poljsku 1. rujna 1939.godine. Obavijesna sredstva nisu propustila istaknuti kako su za II. svjetski rat podjednako odgovorni njemački nacisti i sovjetski komunisti.
Papa Benedikt XVI. se u svojim govorima u raznim prigodama više puta osvrnuo na II. svjetski rat. Ta je golema tragedija zasijala u svijet neupamćeno uništavanje. Više puta tijekom svoga pontifikata Benedikt XVI. podsjetio je na užas II. svjetskoga rata, koji je papa Ivan Pavao II. nazvao „samoubojstvom čovječanstva“. Upravo na svršetku prikazivanja filma o Karolu Wojtyli u svibnju 2005. godine, Papa je naglasio zlo koje je nacistička ideologija nosila u sebi. Uvijek je u opasnosti čitavo čovječanstvo kada jedna sveobuhvatna ideologija ugnjetava čovjeka. Prolaskom vremena sjećanja ne smiju potamniti, ona naprotiv moraju biti pouka za naš i buduće naraštaje. Obvezni smo upozoravati, naročito mlade, do kojih oblika nečuvena nasilja mogu dospjeti prijezir čovjeka i kršenje njegovih prava – kazao je Benedikt XVI. 19. svibnja 2005. godine.
Neka i danas – Papina je pobuda – odjekuju riječi sadržane u pismu koje su poljski biskupi na svršetku II. vatikanskoga sabora uručili njemačkim: „Opraštamo i tražimo oproštenje“. Zlo se ustvari – ustvrdio je Benedikt XVI. – može nadvisiti praštanjem. Znak te pomirbe upravo je to što je sin Njemačke na Petrovoj stolici naslijedio sina Poljske. Kako u svjetlu providnosnog Božjeg plana ne vidjeti činjenicu da jednoga poljskog papu na Petrovoj stolici nasljeđuje građanin one zemlje, Njemačke, gdje se nacistički režim lako mogao afirmirati, potom napasti susjedne države, među kojima na osobit način Poljsku. Obojica su prvosvećenika u mladosti – premda na suprotnim bojišnicama i u različitim situacijama – morali upoznati divljaštva II. svjetskoga rata i bezumno nasilje ljudi protiv ljudi, naroda protiv naroda – rekao je tada Sveti Otac.
Karol Wojtyila i Jopseph Ratzinger, dva čovjeka, dva prvosvećenika, koji u svome služenju Kristu i čovječanstvu osjećaju dužnost da idu u Auschwitz, koncentracijski logor koji predstavlja užas II. svjetskoga rata. Ovdje je Ivan Pavao II. bio kao sin poljskoga naroda. Ja sam ovdje kao sin njemačkoga naroda, upravo stoga moram i mogu reći kao i on: Nisam mogao da ne dođem ovdje. Morao sam doći. Bila je i jest obveza pred istinom i pravom onih koji su trpjeli; dužnost pred Bogom da ovdje budem kao nasljednik Ivana Pavla II. i kao sin njemačkoga naroda, sin naroda nad kojim je putem lažnih obećanja u ime izgleda veličine, obnavljanja časti nacije i njezine važnosti, s predviđanjima blagostanja, također snagom užasa i prijetnje, zavladala skupina kriminalaca, tako da je naš narod mogao biti rabljen i zlorabljen kao sredstvo njihove pohlepe za rušenjem i gospodarenjem. Da, nisam mogao da ne dođem ovdje – kazao je Benedikt XVI. u Auschwitzu 28. svibnja 2006. godine.