Nedavna statistička istraživanja u Sjedinjenim Državama pokazala su da je broj
ispovijedi među katolicima u neprestanome padu. Istraživanje koje je u 2008. godini
provelo Sveučilište Georgetown u Washingtonu, pokazalo je da se tri četvrtine katolika
nikada ne ispovijeda, a ako to i učine, onda je to jednom godišnje, ili čak i rjeđe.
Međutim kler, umjesto da se osjeti obeshrabren zbog udaljavanja vjernika od tog sakramenta,
traži nove putove kako bi mu ih ponovno približio. Biskupija Colorado Springs pokušala
je riješiti taj problem na originalan način. Otvorila je, naime, kapelu u prostoru
jednoga velikog trgovačkog centra, u kojoj se posjetitelji mogu sabrati u molitvi,
sudjelovati na Svetoj Misi i ispovjediti se. Kako izvješćuje vatikanski dnevnik 'L'Osservatore
Romano', kapelu vodi pet franjevaca kapucina, a tijekom osam godina njezina postojanja,
kroz nju je prošlo više tisuća vjernika. Druga je inicijativa za ponovno približavanje
vjernika sakramentu Ispovijedi pokrenuta u Illinoisu, a nazvana je „24 sata milosti“.
Riječ je o tome da su neke župe otvorene 24 sata na dan, uz organizirani raspored
redovnika koji su uvijek nazočni, te se vjernik u svakom trenutku dana i noći može
ispovjediti ili biti na Svetoj Misi. U Kivu, istočnoj pokrajini Demokratske
Republike Kongo, još uvijek se ne naslućuje svršetak sukoba između kongoanskih oružanih
snaga i pobunjeničkih skupina. Najvišu cijenu, međutim, plaća poglavito civilno pučanstvo.
Na dramatično je stanje upozorila međunarodna liječničko-humanitarna organizacija
'Liječnici bez granica', koja je u prvih šest mjeseci ove godine obavila više od 290.000
pregleda i 700 kirurških zahvata. Osvrnuvši se u razgovoru za našu radio postaju na
dramatično stanje u toj pokrajini, Andrea Pontiroli, glasnogovornik spomenute organizacije,
istaknuo je da su svjedoci neprestanih bježanja, paljenja selâ i svih vrsta nasilja
nad civilima, uključujući i seksualno nasilje. Samo je u prvoj polovici 2009. godine,
naša ekipa pomogla 2800 osoba, žrtava seksualnoga nasilja – naglasio je Pontiroli. Napomenuvši
nadalje kako je osim nasilja veliki problem i to što su pojedinci, obitelji, pa i
čitava naselja u neprestanome bijegu, već godinama, tako da je već to dovoljan razlog
zbog kojega žive u velikoj bijedi, Pontiroli je rekao da svaki put kad se sukobi približe
nekom selu ili izbjegličkome logoru, svi se razbježe zbog straha od odmazde, bojeći
se da će biti optuženi za potporu jednoj ili drugoj strani. Kad pobjegnu, sklanjaju
se u šumama gdje, naravno, imaju vrlo malo hrane, što sve završi nizom zdravstvenih
posljedica. Kada se pak sklone u logorima, postoji opasnost od različitih epidemija
i kolere. I sve se to, nažalost, događa u potpunoj ravnodušnosti međunarodne zajednice
– upozorio je Pontiroli te dodao kako u glavnome gradu Kivua, u Gomi, postoje neke
nevladine organizacije, ali čim se uđe malo dublje u unutrašnjost pokrajine, 'Liječnici
bez granica' često su jedina međunarodna organizacija koja je stalno prisutna. Na
koncu je naglasio kako je, osim humanitarne pomoći, potrebna općenito veća pozornost
prema tom području, i to s političkoga vidika. Potrebno je ubrzati mirovne pregovore,
kako bi se prekinulo ovo nasilje koje traje već godinama; pučanstvo je svaki put sve
slabije, i podvrgnuto je sve okrutnijem nasilju – upozorio je glasnogovornik humanitarne
organizacije 'Liječnici bez granica'.