Liturgijski spomen svetoga Bernarda iz Clairvauxa

Crkva 20. kolovoza slavi liturgijski spomen svetoga Bernarda iz Clairvauxa, oca cistercita. To je svetac o kojemu je papa Benedikt XVI. više puta govorio, ističući njegovu posebnu ravnotežu između djelovanja i molitve, rada i traženja Boga; riječ je o spoju iz kojega je rođena europska kultura. Sveti Bernard, koji je živio na prijelazu iz XI. u XII. stoljeće, jedan je od glavnih likova izvanrednoga iskustva zapadnoga monaštva, koje je spasilo antičku kulturu dopuštajući rađanje nove kulture. Bez kulture rada srednjovjekovnih monaha – kaže Sveti Otac – razvoj Europe bi bio nezamisliv. Bernard je rođen nedaleko od Dijona, u Francuskoj 1091. godine. S 25 godina postaje opat samostana u Clairvauxu. Opominje redovnike koji žive u blagostanju, dok siromasi umiru od gladi. Ali, ponizno prepoznaje svoja ograničenja, nastojeći vladati naglom naravi.
Za njega je najveća snaga duhovnoga života ljubav – rekao je Sveti Otac u podnevnome nagovoru 20. kolovoza 2006. godine. Bog, koji je Ljubav, čovjeka stvara zbog ljubavi i zbog ljubavi ga otkupljuje; spasenje svih ljudskih bića što su smrtno ranjena istočnim grijehom i pritisnuti osobnim grijesima, u čvrstome je prianjanju uz božansku ljubav koja nam je potpuno objavljena u Kristu raspetom i uskrslom. Bog u svojoj ljubavi liječi našu bolesnu volju i naš razum, uzdižući ih na najviši stupanj jedinstva s Njime, to jest na svetost i na mistično jedinstvo – napomenuo je Papa.
Sveti Bernard želi živjeti uronjen u svijetlu dolinu kontemplacije, ali je primoran na neumoran rad. Utemeljio je 68 samostana koji su, osim redovničkih centara, također škole kulture, poljoprivrede i obrta. Putuje po cijeloj Europi služeći Papi, kako bi unio mir među nacijama. Ali sve polazi od tišine molitve, jer za njega, jedino što je bitno jest tražiti Boga. Potrebno se čuvati, primjećuje svetac, opasnosti pretjerane aktivnosti, bez obzira na okolnosti i na službu koju se obnaša, jer – kako je rekao papi onoga doba, kao i svim papama i svima nama - brojne zaokupljenosti često dovode do “tvrdoće srca”, i “nisu ništa drugo doli patnja duha, gubitak razuma, rasipanje milosti”… – istaknuo je Sveti Otac u istome nagovoru.
Riječ koju s tim u vezi Bernard upućuje papi Eugenu III., svom bivšem učeniku u Clairvauxu, provokativna je – pojasnio je nadalje Sveti Otac. “Evo - piše on - kamo te mogu odvući te proklete zaokupljenosti, ako se nastaviš gubiti u njima… ne ostavljajući ništa od sebe sebi samome”. Koliko je i nama koristan ovaj poziv na primat molitve i razmatranja! Neka nam pomogne konkretizirati to u našem životu sveti Bernard, koji je težnju redovnika prema usamljenosti i miru samostana znao uskladiti s nužnošću važnih i slojevitih poslanja u službi Crkve – istaknuo je Papa. Sveti Bernard traži Boga prepuštajući se vodstvu Marije, koju uspoređuje sa zvijezdom koju mornari gledaju kako ne bi izgubili smjer. “U talasanju zbivanja ovoga svijeta, imaš osjećaj da ne hodaš toliko ovom zemljom već da se ljuljaš među velikim valovima i olujama; ne okreći oči od sjaja ove zvijezde ako ne želiš da te progutaju valovi… Gledaj zvijezdu, zazivaj Mariju… Slijedeći Nju, nećeš pogriješiti put… Ako te ona štiti ne bojiš se, ako te ona vodi ne umaraš se, ako ti je ona milostiva dolaziš do cilja” (Hom. super Missus est, II, 17) – rekao je papa Benedikt XVI. citirajući riječi svetoga Bernarda.