Prof. Lucio Romano o Papinoj enciklici 'Caritas in veritate'
Kako bi se postigao istinski razvoj, hitno je potreban odgoj za etičku odgovornost
u korištenju tehnike – istaknuo je papa Benedikt XVI. u enciklici 'Caritas in veritate'
(Ljubav u istini), čije je posljednje poglavlje posvećeno upravo razvoju narodâ i
tehnici. Sveti Otac ističe kako se razum, privučen čisto tehničkim djelovanjem, bez
vjere gubi u obmani o vlastitoj svemogućnosti. I dodaje: istraživanje na embrijima,
kloniranje, potaknuti su sadašnjom kulturom potpune razočaranosti koja vjeruje da
je otkrila sve tajne. Osvrnuvši se u razgovoru za našu radio postaju na te Papine
misli, prof. Lucio Romano, ginekolog na Sveučilištu Federico II. u Napulju i predsjednik
udruge „Znanost i život“, napomenuo je da Sveti Otac stavlja svima na pozornost kako
tehniku danas treba ozbiljno promotriti, također i u odnosu na izvanredni prijelaz
s globalizacije ideologijâ, na jednu vrstu globalizacije tehnike. Budući da je tehnika
društveno pitanje, neizbježno je da društveno pitanje potakne i ono antropološko.
I tu je srž teme, odnosno, Papa apsolutno ne odbacuje tehniku ali, tamo gdje tehnika
predstavlja nijekanje čovjeka, nadvladavanje čovjeka u pogubnom vidiku, ona očevidno
više ne odgovara umjetnosti etike. Sveti Otac odlučno zastupa tehniku bogatu smislom
i vrednotom, a oni se mogu pronaći jedino u ljudskoj dimenziji antropološke istine,
gdje se sloboda spaja s odgovornošću – primijetio je prof. Romano. Na novinarovu
primjedbu kako Sveti Otac upozorava na to da čovječanstvo teži razmišljanju kako se
može samo stvoriti, uz pomoć čudâ tehnike i tehnologije, prof. Romano je napomenuo
kako čovjek nastoji postići to da stvori sam sebe, i time vjeruje da je gospodar svijeta.
Taj problem postaje važan i stoga jer se tu suočavaju dvije racionalnosti, upravo
onako kako nas Papa upozorava. S jedne je strane racionalnost kod koje je razum otvoren
za nadnaravno, a s druge je razum koji je zatvoren za nadnaravno. Kod dimenzije tehnike
koja samu sebe podupire, koja se sama nagrađuje, razum je zatvoren za nadnaravno,
ne vodi računa o nadnaravnoj istini, te niječe samo dostojanstvo ljudskoga postojanja
– rekao je prof. Romano naglasivši na koncu da se vjera i razum uzajamno pomažu.