Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji - 16. kolovoza 2009.
Papa Benedikt XVI. se u svom jučerašnjem nagovoru prije molitve Anđeoskog pozdravljenja
osvrnuo na nedjeljna liturgijska čitanja. Draga braćo i sestre, jučer smo slavili
veliki blagdan Marije na nebo uznesene a danas čitamo u evanđelju ove Isusove riječi:
"Ja sam kruh živi koji je s neba sišao" (Iv 6,51). Ne možemo ne ostati pogođeni tom
podudarnošću vezanom uz simbol "neba": Marija je "uznesena" u mjesto s kojega je njezin
Sin bio "sišao". Naravno da taj jezik, koji je biblijski, izražava na slikovit način
nešto što ne ulazi potpuno u svijet naših pojmova i naših slika. Ipak, zadržimo se
nakratko u razmišljanju! Isus se predstavlja kao "kruh živi", to jest hrana koja u
sebi sadrži sam Božji život i kadra je prenijeti ga onomu koji blaguje Njega, pravu
hranu koja daje život, koja siti čovjekov duh. Isus kaže: "Tko bude jeo od ovoga kruha,
živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta" (Iv 6,51).
Ali od koga je Božji Sin uzeo to svoje "tijelo", svoje konkretno i zemaljsko čovještvo
ako ne od Djevice Marije!? Bog je od nje uzeo ljudsko tijelo kako bi ušao u naše smrtno
stanje. Samo je pak Djevičino tijelo, na završetku zemaljskog života, Bog uzeo u nebo
i uveo u nebesko stanje. To je neka vrsta razmjene, u kojoj Bog uvijek ima punu inicijativu,
ali, kao što smo vidjeli u drugim prigodama, u određenom smislu, treba Mariju, treba
"da", taj pristanak stvorenja, njezino tijelo, njezin konkretni život, kako bi pripremio
tvar svoje žrtve: tijelo i krv, da ih prinese na križu kao sredstvo vječnoga života
i, u sakramentu Euharistije, kao duhovnu hranu i piće – kazao je Sveti Otac. Draga
braćo i sestre, ono što se dogodilo u Mariji, vrijedi, na druge načine, ali stvarno,
također za svakog muškarca i ženu, jer od svakoga od nas Bog traži da ga prihvatimo,
da mu stavimo na raspolaganja svoje srce i svoje tijelo, sav naš život, naše tijelo
– kaže Biblija –, kako bi On mogao prebivati u svijetu. Poziva nas da se ujedinimo
s Njim u sakramentu euharistije, Kruha razlomljena za život svijeta, kako bi zajedno
oblikovali Crkvu, Njegovo povijesno tijelo. I ako mi, poput Marije, dadnemo svoj pristanak,
štoviše u mjeri u kojoj to učinimo, zbiva se i za nas i u nama ta tajanstvena razmjena:
bivamo uzneseni u božanstvo Onoga koji je preuzeo na sebe naše čovještvo. Euharistija
je sredstvo, oruđe naše uzajamne preobrazbe, koja uvijek ima Boga kao cilj i kao glavnog
tvorca: On je Glava a mi udovi, On loza a mi trsovi. Onaj tko jede taj Kruh i živi
u zajedništvu s Isusom dopuštajući da bude preobražen po Njemu i u Njemu, spašen je
od vječne smrti: umrijet će, istina, poput svih, sudjelujući u otajstvu Kristove smrti
i križa, ali nije više rob smrti te će uskrsnuti u posljednji dan, kako bi uživao
vječnu proslavu s Marijom i sa svim svecima. To otajstvo, ta proslava započinje ovdje
na zemlji: to je tajna vjere, nade i ljubavi, koja se slavi u životu i u liturgiji,
osobito euharistijskoj, i izražava se u bratskom zajedništvu i u služenju bližnjima.
Molimo Svetu Djevicu da nam pomaže trajno se hraniti vjerom u Kruh vječnoga života
kako bismo već ovdje na zemlji iskusili radost neba – ovim je riječima završio svoj
podnevni nagovor Benedikt XVI.