Uz liturgijska čitanja 19. nedjelje kroz godine razmišlja velečasni Krunoslav Novak

Evanđelist Ivan u više navrata prikazuje Isusa koji govori o sebi u slikama bliskim ljudima njegovog vremena. To su slike iz života koje su ljudi onoga vremena mogli razumjeti. Stoga će Isus reći: "Ja sam svijetlost svijeta." (Iv 8,12); "Ja sam istinski trs." (Iv 15,1); "Ja sam pastir dobri." (Iv 10,11); "Ja sam vrata ovcama." (Iv 10,7); "Ja sam Put i Istina i Život." (Iv 14,6). U odlomku koji čitamo na XIX. nedjelju kroz godinu Isus govori: "Ja sam kruh koji je sišao s neba." (Iv 6,41) Na ovaj način, Isus svojim suvremenicima, a i nama nastoji približiti stvarnost Božjeg nauma spasenja, koji je čovjeku neshvatljiv ukoliko se ne temelji na dubokom povjerenju u Boga i Njegovu neizmjernu ljubav prema čovjeku.
Promotrimo pobliže što nam govore Isusove riječi da je on kruh koji je sišao s neba. Isus Krist nam se daruje u kruhu i time čovjeka, vjernika hrani na njegovom životnom putu prema vječnosti za koju je stvoren. Kad uzmemo u razmatranje sliku kruha, možemo reći da euharistijski kruh prati zakonitosti kruha svagdašnjeg, kruha koji otac i majka priskrbljuju svojoj obitelji. Značenje kruha nalazi se u tome što ga je netko proizveo, netko ga je zavrijedio – kruh je plod rada ljudskih ruku i konačno netko će ga blagovati. U kruhu prepoznajemo čovjekovu potrebu za drugim čovjekom, koja se očituje primanjem dara iz ljubavi. Kao što roditelji ugrađuju sebe, svoje snage, možemo reći čitavo svoje biće da bi obitelj mogla dostojno živjeti, to jest da bi imali kruha, tako se Bog u Isusu Kristu daje za čovjeka, za njegovo spasenje, daruje mu se kao kruh života vječnoga.
Tražeći od Isusa znak, oni koji su ga slušali neprestano su imali potrebu vraćati ga u prošlost i stavljati njegove riječi i djela u okvir onoga što se događalo u prošlosti. Isus, koji nije došao dokinuti Zakon i proroke, nego ih dopuniti, pokazuje da njegovim dolaskom na svijet starozavjetna obećanja postaju ispunjena i da se njegovim utjelovljenjem, dolaskom Sina Božjega na svijet, događa radikalna promjena koji daje novo svjetlo i novi smisao svakom događaju, svakoj egzistenciji.
Mnogi od Isusovih suvremenika, da bi relativizirali njegove riječi postavljaju pitanje: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'" (Iv 6,42) Na sličan način neka razmišljanja današnjeg vremena dovode u pitanje vrijednost i primjenjivost evanđelja na život modernog čovjeka. Evanđelje je zahtjevno i traži od nas da se mijenjamo izlazeći iz sebičnih okvira vlastitih želja. To ne znači omalovažiti sebe, nego preispitujući svoje stavove biti spreman umrijeti sebi, neprestano tražiti Boga, to jest slobodu, to jest život sinova i kćeri Božjih.
Isus sakramentalno dolazi među nas u svakoj euharistiji pod prilikama kruha na tako jednostavan i svakodnevni način. Kruh, koji je naša svakodnevna hrana postaje Kristovim tijelom. Prepoznajmo u tome poticaj za nas. Ne trebamo ga tražiti negdje daleko u velikim stvarima koje nas zadivljuju i ostavljaju bez daha. Bog nam je blizu u jednostavnim stvarnostima našega života. Istina je da Bog čini velike stvari, ali se u svakodnevici želi poslužiti nama ljudima u svoj našoj neznatnosti, kao što je uzeo kruh da bi ostao sakramentalno trajno među nama.