Papina opća audijencija srijedom

Neka svećenici budu zaljubljeni u Krista, i neka budu vjesnici nade, pomirenja i mira za sve ljude – molitva je koju je papa Benedikt XVI. uzdigao danas, 5. kolovoza, tijekom opće audijencije održane u Castel Gandolfu, a na kojoj je bilo nazočno nekoliko tisuća vjernika iz raznih krajeva svijeta, među kojima i iz Kine. Audijencija je bila posvećena svetome Ivanu Mariji Vianneyju, čiji je liturgijski spomen Crkva proslavila 4. kolovoza. Sveti je Otac u katehezi istaknuo kako su racionalizam i relativizam neprikladni odgovori na opravdani ljudski zahtjev da u potpunosti koristi razum u traženju istine u životu.
Sveti se Otac u katehezi kratko osvrnuo na život svetoga Arškog župnika, čija je 150. obljetnica preminuća, ili bolje – kako je rekao Sveti Otac – rođenja za nebo, bila jučer, te istaknuo kako može zamisliti koje je veliko slavlje moralo biti u Raju u trenutku dolaska tako revnoga pastira! Upravo je u prigodi te obljetnice proglašena Svećenička godina na temu „Kristova vjernost, svećenikova vjernost“. Sveti se Otac prisjetio siromašnoga podrijetla toga sveca koji je u mladosti radio na polju i odlazio na pašu sa životinjama, te se uvijek nastojao prilagoditi Božjoj volji i u najponiznijim dužnostima. Sa sedamnaest je godina još uvijek bio nepismen. Želja mu je bila postati svećenikom, ali studij je bio glavna prepreka, te je imao puno teškoća, mnogo neuspjeha i puno suza. Stigao je, naime, do svećeničkoga ređenja, nakon brojnih neprilika i nerazumijevanja, i to zahvaljujući pomoći mudrih svećenika koji se nisu zadržali samo na njegovim ljudskim ograničenjima, nego su znali gledati dalje, naslućujući obzor svetosti koji se ocrtavao u tom doista posebnom mladiću – istaknuo je Sveti Otac.
U pastoralnoj službi, toliko jednostavnoj koliko izvanredno plodnoj, taj se nepoznati župnik u malome zabačenom selu na jugu Francuske uspio toliko uživjeti u vlastitu službu, da se suobličio s Kristom Dobrim Pastirom, dajući život za svoje ovce – rekao je nadalje Sveti Otac. Njegov je život bio živuća kateheza, koja je poprimala posebnu djelotvornost kada ga je narod gledao kako služi Svetu Misu, kako zastaje u klanjanju pred svetohraništem, ili kako sate provodi u ispovjedaonici. U sakramentu je Pokajanja prepoznavao logično i naravno ispunjenje svećeničkoga apostolata – napomenuo je Papa te primijetio kako bi pastoralne metode svetoga Ivana Marije Vianneyja mogle izgledati neodgovarajuće za sadašnje društvene i kulturne prilike. Doista, kako bi ga neki svećenik danas, u toliko drugačijem svijetu, mogao oponašati? – upitao je Sveti Otac. Istina je da se vremena mijenjaju, a mnoge su karizme tipične za određenu osobu, ali postoji način života i bitna težnja koju su svi pozvani njegovati. Ako dobro pogledamo, ono po čemu je Arški župnik postao svet jest to što je bio zaljubljen u Isusa. Prava tajna njegova pastoralnog uspjeha jest ljubav koju je osjećao prema naviještenome, slavljenome i življenome euharistijskom Otajstvu.
Napomenuvši nadalje kako je Arški župnik znao odgovoriti na žeđ čovjeka svojega doba za istinom, Sveti je Otac pojasnio da je to bilo teško razdoblje u Francuskoj nakon revolucije, u kojemu je vladala jedna vrsta diktature racionalizma, usmjerena na uklanjanje nazočnosti svećenikâ i Crkve u društvu. U tom je kontekstu sveti Ivan Maria Vianney u mladenačkim godinama živio u herojskoj skrovitosti, prevaljujući noću više kilometara kako bi sudjelovao na Svetoj Misi. Poslije je, kao svećenik, svojim životom posvjedočio da je, tada vladajući, racionalizam u stvari bio daleko od zadovoljavanja istinskih ljudskih potreba, te stoga, u konačnici, neprihvatljiv.
Ako je prije 150 godina postojala diktatura racionalizma, u sadašnje se vrijeme – kako je primijetio Sveti Otac – u brojnim sredinama primjećuje jedna vrsta diktature relativizma. Obje se čine neodgovarajućim odgovorima na opravdani zahtjev čovjeka da u potpunosti koristi svoj razum kao razlikovni i sastavni čimbenik identiteta. Racionalizam je bio neprikladan jer nije vodio računa o ljudskim ograničenjima, i nastojao je uzdignuti razum iznad svih stvari, pretvarajući ga u neko božanstvo. Suvremeni relativizam ponižava razum, jer u stvari tvrdi da, izvan pozitivnoga znanstvenog područja, ljudsko biće ne može ništa spoznati sa sigurnošću. Međutim, danas kao i u ono vrijeme – pojasnio je Papa – čovjek je u stalnome traženju iscrpnih odgovora na temeljna pitanja koja si stalno postavlja. Unatoč promjenama vremena, stil Arškoga župnika – po mišljenju Svetoga Oca – održava netaknutom svoju proročku snagu, te je i dalje vrijedna pouka za svećenike i za sve nas.
Oponašajući njega, svećenici trebaju njegovati i svakim danom povećavati duboko osobno sjedinjenje s Kristom, te trebaju svakoga poučiti tome jedinstvu, tom intimnom prijateljstvu s Kristom. Samo će oni koji su zaljubljeni u Krista moći dodirnuti srca ljudi i otvoriti ih milosrdnoj Božjoj ljubavi – istaknuo je Sveti Otac. Pozdravljajući nazočne, Sveti se Otac osvrnuo na današnji liturgijski spomen Posvećenja rimske Bazilike Svete Marije Velike, koji nas poziva da upravimo svoj pogled prema Kristovoj Majci. Uvijek gledajte u Nju, dragi mladi, oponašajući ju u vjernome nasljedovanju Božje volje; utječite Joj se s pouzdanjem, dragi bolesnici, kako biste u trenutku kušnje osjetili djelotvornost njezine zaštite; povjerite Njoj, dragi mladenci, svoju obitelj, kako bi uvijek bila poduprta Njezinim majčinskim zagovorom – rekao je na koncu Sveti Otac.