Odjek Papine enciklike na Azijskome kontinentu

Trebat će proći više vremena da se shvati koliko će i kakav će biti odraz enciklike 'Ljubav u istini' u veoma prostornoj i složenoj azijskoj panorami. Riječ je o kontinentu, gdje su naglašenije nacionalne razlike u odnosu na iste dinamike na drugim kontinentima. Dovoljno je osvrnuti se na kinesku i japansku stvarnost, kao i na stvarnost Južne Koreje i Vijetnama, Filipina i Indonezije ili Indije i Pakistana, da se uoče samo neke razlike. Osim toga ne treba zaboraviti da su katolici u azijskim državama manjina, da često žive u veoma nestabilnim uvjetima zbog vladajućih politika ili zbog teških odnosa, ponekad veoma dramatičnih, s drugim vjeroispovijestima.
S druge pak stane treba imati na umu problem jezika, što nije nevažno, jer enciklika još nije objavljena na kineskom niti arapskome jeziku, koji su veoma važni da se proširi na brojne zemljopisne cjeline, demografski veoma važne na kontinentalnoj i svjetske razini. Za sada se može ustvrditi da je enciklika imala relativnu, premda stručnu, važnost u glavnim i najmjerodavnijim glasilima. Uočen je dobar broj analitičkih tekstova, među kojima i članak Kevina Raffertya, objavljen u najtiražnijem japanskome dnevniku „The Japan Times“, koji tvrdi da je enciklika od „temeljne važnosti za budućnost naroda“ (...) „potvrđuje i ističe vrlo važne stvari“, a povrh svega „postavlja brojne upite“. Autor članak čak smatra da bi neke od tih upita želio postaviti Svetome Ocu. Prema njegovu mišljenju, enciklika 'Ljubav u istini' neće se iscrpiti u nekoliko tisuća članaka i stotinjak konferencija: riječ je, jamči on, o dokumentu koji će dugo potrajati u svjetskoj raspravi i savjestima milijuna i milijuna osoba.
Ettore Welgampola, novinar iz Šri Lanke i bivši urednik agencije UCANews u indijskome katoličkome glasilu „Indian Catholic“ brižno odabire brojne ulomke iz enciklike koje smatra veoma podesnim ili primjerenim za šarolike azijske stvarnosti, misleći da su u tim razmišljanjima „piste“ koje valja istražiti ako se želi bolje tisućljeće za azijske narode. Welgampola piše da u enciklici ima puno točaka za izgradnju istinske „programske povelje“ za azijske kršćane.
Brojni drugi članci o enciklici objavljeni su u azijskome tisku. Nedavno je agencija AsiaNews objavila razmišljanja filipinskih profesora o značenju enciklike, naročito pred „pogrješnim ekonomskim rastom“ koji je često uzrok siromaštva, kriminalnosti, korupcije i sukoba“, podsjetio je otac Bruno Diaz, profesor religije na sveučilištu 'Adamson' u Manili. Jhonatan O. Reginales, profesor sociologije na sveučilištu u Manili tvrdi pak da zbog pretjeranog veličanja uloge tržišta i njegovih instrumenata poput natjecanja i shematskih ugovora, život biva lišen vrednota poput dara i uzajamnosti u pomoći. Antonio Maisong, profesor socijalnoga nauka Crkve na sveučilištu 'Sveti Toma Akvisnski' govori pak o probitačnosti enciklike za filipinsku državu.
Prikladna primjena enciklike u stvarnosti bi dovela do isticanja uloge države i njezina aktivnog sudjelovanja u društvenim problemima. Od temeljne važnosti za opće upoznavanje enciklike bit će plenarna skupština Saveza azijskih biskupskih konferencija, koja će se održavati u Manili od 10. do 16. kolovoza. Na skupštini će, koja se održava svake četvrte godine, sudjelovati više od stotinu kardinala i biskupa. Glavna tema skupštine je „Živjeti euharistiju u Aziji“, a biskupi i kardinali će raspravljati o aktualiziranju i kontekstualiziranju evnagelizatorskog djelovanja Crkve u Aziji; a biskup Luis Antonio Tagle je istaknuo kako će se raspravljati o temama: radnici selioci zbog ekonomskih razloga; izbjeglice zbog prirodnih nepogoda ili ratnih zbivanja; izbjeglice iz azijskih država, gdje još ne postoje zadovoljavajući uvjeti za jamčenje vjerske slobode i predstavništva u okviru sustava vlade izabrane na demokratski način, a sve te teme nalazimo u Papinoj enciklici 'Ljubav u istini' – primijetio je biskup.