Koliko god je važno da Crkva u BiH vodi briga za djecu i mlade, također je važno skrbiti
za bolesne i stare osobe jer je nemali broj njih ostavljen i od vlasti, a često čak
i od vlastite djece i unučadi koji su napustili ove prostore zbog rata ili drugih
razloga. Zato ne čudi velika radost svih nazočnih tijekom blagoslova novoizgrađenog
doma sv. Josipa za stare i nemoćne osobe sestara Služavki Malog Isusa u Vitezu u čiju
izgradnju su tijekom devet godina dio sebe ugradili brojni dobri ljudi iz više zemalja.
I ovaj dom je izraz spremnosti sestara Služavki, koje je 1890. utemeljio sluga Božji
Josip Stadler, prvi nadbiskup vrhbosanski, da se sve više posvećuju izvornoj karizmi,
a to je skrb o nezbrinutoj djeci, starim, bolesnim i napuštenim ljudima. U novom domu
smještaj će naći oko 60 bolesnih i starih osoba. Svečanu Euharistiju 18. srpnja predslavio
je kardinal Puljić koji je podsjetio na godine nepravdi poslije drugog svjetskog rata
kada je i sestrama oduzeto sve što su imale u Vitezu. „Sluga Božji stavio je sestrama
Služavkama upravo služenje malom Isusu u malenim i starim osobama kao znak prepoznavanja.
One obnavljaju tu ideju i grade ovaj dom u čijem središtu je oltar kako bi cijeli
ovaj dom postao jedan oltar žrtvenik na kojemu se prikazuje čin ljubavi, ljubavi za
Isusa u čovjeku“, istaknuo je kardinal Puljić. A na sjeveru BiH, u župu Turić
kod Gradačca pomoćni biskup vrhbosanski mons. dr. Pere Sudar posvetio je na blagdan
sv. Ilije župnu crkvu posvećenu u čast ovom zaštitniku Bosne. Jedan od prvih svećenika
povratnika na prostore RS u Vrhbosanskoj nadbiskupiji vlč. Vladimir Borić u svom pozdravu
prisjetio se svog prvog dolaska u potpuno prognanu i razorenu župu u kojoj je našao
devastiranu i spaljenu crkvu bez krova, prozora i vrata. Crkva je obeščašćena u svakom
obliku, oltar razbijen 'macolom', svetište oskrnavljeno, a ostao je ranjeni Krist
na križu, smrskane glave, da čuva ostatke ostataka. Tada sam sebi rekao: jedanput,
kada je obnovimo, posvetit ćemo je Bogu, da vratimo dostojanstvo kuće Božje. To smo
dočekali danas moleći svog zaštitnika: „Sveti Ilija, čuvaj svoju crkvu, svoje vjernike
i cijelu Bosnu i Hercegovinu“, kazao je župnik Borić kojem je biskup Sudar zahvalio
za radosno i neumorno življenje svećeničkog poslanja u ovoj povratničkoj župi. Okupljene
vjernike je pozvao na ustrajnost u vjeri te ih zamolio da ne prodaju svoja imanja
i zemlju, nego da čuvaju za nove naraštaje, jer će ova zemlja – koja je trenutno zarasla
u korov – sigurno biti uskoro zlata vrijedna. Sveti Ilija je posebno svečano proslavljen
i na drugoj strani BiH u župi Stolac, a središnje Misno slavlje predvodio je mons.
dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, stavivši Iliju, sveca tvrde i neustrašive
vjere, za uzor svima koji vjeruju u jednoga Boga. Pohvalio je vjeru hrvatskog naroda
u tom kraja i u Bosni i Hercegovini koji, tijekom teške povijesti, nije klonuo ostajući
vjeran Bogu. Budući da je sv. Ilija starozavjetni prorok, župnik župe Kruševo nedaleko
od Mostara, koja je također posvećena ovom svecu, don Ljubo Planinić osjetio je potrebu
da se u narodu produbi pobožnost prema ovom svecu pa je priredio i otisnuo prvi molitvenik
na hrvatskom jeziku posvećen proroku Iliji pod nazivom Svjedok s Karmela. „Molitvenik
je tiskan u obliku džepnog izdanja na 460 stranica i podijeljen u sedam dijelova.
Svaki dio je zasebna cjelina ali opet čini jednu viziju molitvenika kakvu smo mi naučili
na prostorima BiH: u Bosni je to Biserje sv. Ante a u Hercegovini Molitvenik fra Anđela
Nuića. U molitveniku se nalaze i 22 molitve sv. Iliji od kojih sam ja koncipirao dvadeset
dok mi je inspiraciju za dvije dodatne – vezane za školstvo i obitelj – dao profesor
Mato Zovkić. Novina u molitveniku i u knjizi, koja je malo prije toga izašla iz tiska,
jesu dvoje Litanije s pučkim zazivima proroku Iliji dok su ostale biblijske. Biblijski
inspirator je bio biskup Ratko Perić i on je dao imprimatur“, kazao je don Ljubo u
razgovoru za „Katoličke tjednik“. Hvale vrijedna je ekumenska inicijativa organiziranja
ekumenskog kampa mladih pod nazivom Friedensgrund BiH – Temelj mira koju treću godinu
za redom organizira Centar za mlade Vrhbosanske nadbiskupije, a domaćini su od 10.
do 20. srpnja u Zavidovićima bili katolički župnik i pravoslavni paroh Miro Bešlić
i Zoran Živković. Sudjelovalo je pedesetak mladih iz Sarajeva, Vareša, Lukavca, Novog
Travnika, Busovače, Kraljeve Sutjeske, Žepča, Zavidovića, Garevca, Miloševca kao i
mladi iz Hrvatske i Njemačke. Mladi su, osim molitve i meditacije, sudjelovali u radionici
volontarijata, a imali su prigodu i slušati o ekumenskoj zajednici braće redovnika
iz Taizéa. Posjetili su i nekoliko pravoslavnih i katoličkih obitelji, molili u svetištu
sv. Leopolda Mandića u Maglaju i pravoslavnom manastiru Svete Trojice u Vozući, razmišljali
o Kristovoj muci na križu te sudjelovali na malim olimpijskim igrama koje su sami
organizirali kojima su nastojali graditi osjećaj zajedništva i timskog rada. „Svatko
od nas imao je zadaću napraviti jedan križ koji simbolizira naše patnje i probleme.
Večeras sabrani u zajedničkoj molitvi predat ćemo taj naš križ Isusu», kazala je Lucija
Vukoja iz Novog Travnika dok je Mario iz Osijeka istaknuo da ih okuplja Isus Krist
te da njihov susret nije slučajnost nego prilika za osobni rast kroz druge ljude i
bolje upoznavanje sebe. U više župa u BiH posljednjih godina nabavljene su rabljene
orgulje koje, nakon temeljite restauracije, mogu desetljećima davati hvalu Bogu. Tako
je prošle subote u župi sv. Vida u Vidovicama kod Orašja na Savi kardinal Puljić blagoslovio,
za sada najveće orgulje u BiH koje su nazvane „Orgulje mira“. One su dar Visokog glazbenog
učilišta iz župe sv. Andrije u Salzburgu koja je željela darovati orgulje ratom razorenoj
župi s namjerom da budu vjesnice mira. Slovenska tvrtka «Orglarstvo Škrabl» iz Rogaške
Slatine izvršile su restauraciju i ugradnju orgulja s 37 registara i 2.574 svirale.
Danas se župa Otinovci-Kupres Misom zadušnicom oprostila od svog dugogodišnjeg
župnika don Dominika Stojanovića koji im je bio brižan pastir tijekom četiri desetljeća
i u vremenu komunizma, i u vremenu rata i progona kao i u vremenu obnove i izgradnje.