Prije četrdeset godina, više od 600 milijuna ljudi na cijelome svijetu zaustavilo
se između 20. i 21. srpnja 1969. godine pred svojim televizorima kako bi izravno pratili
događaj koji se do tada smatrao znanstvenofantastičnim – dolazak čovjeka na Mjesec.
Taj pothvat trojice američkih astronauta – Armstronga, Aldrina i Collinsa, nije bio
samo izvanredni uspjeh Sjedinjenih Država – koje su se zalagale u osvajanju svemira
zajedno s tadašnjim Sovjetskim Savezom – nego još više uspjeh ljudskoga uma, sposobnoga
prijeći novu granicu u napretku čovječanstva. Uz takve je osjećaje taj događaj
proslavio papa Pavao VI., a naš se glavni ravnatelj, otac Federico Lombardi, osvrnuo
u razgovoru za našu radio postaju na riječi koje je papa Montini posvetio tom – kako
je rekao – „vrlo odvažnom letu“. Papa Pavao VI. više je puta govorio o tom izvanrednom
letu, još dok se on pripremao, zatim poslije, tijekom putovanja, i na koncu, nakon
veličanstvenoga povratka astronautâ – napomenuo je otac Lombardi. Danas je veliki
dan, povijesni dan za čovječanstvo, ako dva čovjeka večeras uistinu kroče na Mjesec,
kao što Mi, s cijelim svijetom koji strepi, koji se raduje i moli, želimo da se uspješno
dogodi! – rekao je Pavao VI. nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja 20. srpnja. Zadivljuje
Papino ljudsko i duhovno sudjelovanje u tom velikom pothvatu, kao i njegovo divljenje
čovjekovoj darovitosti i hrabrosti – dodao je otac Lombardi. Istovremeno, njegovo
se razmišljanje više puta vraća na velike neriješene problema čovječanstva – na glad
i ratove – te je u istome nagovoru naglasio: Gdje je istinsko čovječanstvo, gdje su
bratstvo i mir? Neka se napredak, čiji veliki uspjeh danas slavimo, okrene pravom
dobru čovječanstva, vremenskome i moralnome – rekao je Pavao VI. Nedugo prije prvoga
spuštanja na Mjesec, Pavao VI. je objavio encikliku 'Populorum progressio'. Koliko
je nade u njoj da će ljudska inteligencija i čudesna sposobnost znanosti i tehnike
biti stavljene u službu dobra! – istaknuo je o. Lombardi te dodao kako i nova enciklika
Benedikta XVI., u cijelosti posvećena istinskome razvoju čovječanstva, završava podsjećajući
nas da čovjek ne smije postati rob nove ideologije o svemogućnosti tehnike, nego treba
odgovorno težiti cjelovitome razvoju koji u ljubavi i istini ima svoju poticajnu snagu.
Možemo letjeti u svemir i utjecati na izvore života, ali kako i zašto? – upitao je
otac Lombardi naglašavajući na koncu da je taj izazov uvijek pred nama.