Djeca-vojnici

Novačenje djece je proglašeno najgorim ropstvom, danas je nazočno, a smatra se da u svijetu ima oko 250 tisuća djece vojnika, primoranih ubijati, katkada i svoje roditelje, braću i sestre. Papa Benedikt XVI. je prije nekoliko tjedana zahvalio svima koji nastoje ukloniti tu stravičnu ranu, a djeci pomažu da se vrate normalnome životu. Na svršetku opće audijencije 24. lipnja pohvalio je zauzimanje izaslanstva Organizacije ujedinjenih naroda koje se bori protiv novačenja djece. Mislim na svu djecu u svijetu, posebice na onu koja su izložena strahu, napuštanju, zlostavljanju, bolestima, smrti. Papa je blizak svim tim malim žrtvama i uvijek ih se sjeća u svojim molitvama – kazao je Sveti Otac.
Prema savezu za sprječavanje novačenja djece, skupini organizacija za ljudska prava, premda su brojna djece oslobođena po svršetku nedavnih oružanih sukoba, ipak ih je više tisuća poslano u nove oružane sukobe u Bjelokosnoj Obali, Sudanu, Čadu, Kolumbiji, Kongu i Mijanmaru. Čak su djeca od pet godina izvježbana u uporabi oružja i u postavljanju mina i eksplozivnih naprava, kao špijuni ili stražari, pismonoše ili čuvari. Mogu biti primorana obavljati logističke zadatke ili djelovati u pozadini, a brojne su djevojčice podvrgnute spolnom zlostavljanju. Većina je pothranjena, a gotovo nema nikakvu zaštitu. Kada su puštena na slobodu, kada se vrate u obitelj obično su ozloglašena i stoga ih zajednica ne prihvaća. Unatoč tome, za preživjelu ili pobjeglu iz vojske, ima nade. Prema Ujedinjenim narodima ta se djeca uglavnom zahvaljujući djelovanju vjerskih zajednica, naročito Katoličke crkve, prehranjuju i zaštićena su, a pomaže im se da dođu k sebi i da se uključe u društvo.
Na spomenutoj audijenciji bila je Radhika Coomaraswamy, predstavnica glavnoga tajnika Ujedinjenih naroda za djecu u oružanim sukobima, koja je rekla da je došla u Vatikan osobno zahvaliti papi Benediktu XVI. za djelo Crkve u tome području. Crkva čini „ogromni napor“ da pomogne toj djeci – ustvrdila je 24. lipnja na tiskovnoj konferenciji u Rimu. Preko svojih raširenih mreža – podsjetila je – stvara svijest putem obrazovanja i djelovanja poput „preventivnog alarmnog sustava“ da pomogne u obrani djece i sprječavanju njihove otmice. Tijekom tiskovne konferencije održane u zajednici svetoga Egidija, koja podupire rehabilitaciju djece-vojnika, također je govorila Grace Akallo, bivša djevojčica-vojnik u Ugandi.
Nakon što je oteta iz katoličke škole i odvedena u Sudan, gdje je bila primorana udati se, obučena u rukovanju oružjem i susrela drugu djecu koja su bila primorana ubiti svoju rodbinu i prijatelje, vratila se u novi život zahvaljujući djelovanju Crkve. Stekavši slobodu, uspjela je rehabilitirati se zahvaljujući svojoj ravnateljici, časnoj sestri, i upisati se na sveučilište u Ugandi. Sada studira u Sjedinjenim Američkim Državama. Ono što je potrebno toj djeci jest ljubav, jer ih većina društva odbacuje – ustvrdila je Akallo ističući važnost „prevencije i zaštite“ za te malene. Odgoj društva je temeljan – dodala je sjećajući se kako je, kada se vratila kući, bila izbacivana iz autobusa, vrijeđana, a ponekad i tučena jer su vjerovali da je činila zločine. Na tiskovnoj je konferencije svjedočila i sestra Rosemary Nyerumbe, ravnateljica centra za djecu- vojnike u Ugandi. Svi smo odgovorni i obvezni vratiti dostojanstvo i nevinost ove djece – ustvrdila je sestra. Možeš otvoriti vrata svoje kuće, ali najvažnije što možeš učiniti jest otvoriti vrata svoga srca i doći do te djece – zaključila je sestra Nyerumbe.