2009-07-20 11:27:43

Angelus kroz povijest


Unatoč nezgodi koju je imao papa Benedikt XVI., njegov se program boravka u Valle d'Aosti nije promijenio, te je tako u nedjelju, 19. srpnja, u mjestu Romano Canavese, rodnome mjestu Papina državnog tajnika kardinala Tarcisia Bertonea, Sveti Otac 32. put u ovoj godini predvodio marijansku podnevnu molitvu.
U prvih sedam mjeseci ove godine, dva puta je marijansku molitvu predvodio u inozemstvu, tijekom apostolskih putovanja u Svetu zemlju i Afriku, te dva puta u Italiji (u Cassinu i mjestu San Giovanni Rotondo). U prigodi tih susreta s vjernicima i cijelim svijetom – putem televizije i radija, papa Benedikt XVI. je obično razmišljao o liturgijskoj svetkovini toga dana, ili o nekom odlomku iz Evanđelja, a više je puta iznio i svoja razmišljanja o najžurnijim pitanjima, velikim aktualnim temama, kao što je, primjerice, njegova posljednja enciklika 'Caritas in Veritate', ili pak Svećenička godina i Godina svetoga Pavla.
U podnevnim je nagovorima u prvoj polovici ove godine Sveti Otac uputio više apela za mir i pomirenje u Hondurasu, Šri Lanki i Demokratskoj Republici Kongo. Tri puta je uputio apel za mir i dijalog među sukobljenim stranama u slučaju dugoga bliskoistočnog sukoba, dok su se drugi Papini apeli odnosili na rasizam u okviru Međunarodne konferencije poznate pod nazivom 'Durban 2', zatim na djecu, žrtve nasilja (posebice u Africi), te na djecu-vojnike u okviru humanitarnoga djelovanja Međunarodnoga crvenog križa.
Marijanska molitva Anđeoskoga pozdravljenja sadašnji je izraz poprimila oko XVI. stoljeća. U davnim je vremenima bila poznata, iako u različitim oblicima, kao „Molitva za mir“. Valja podsjetiti kako je, u svakom slučaju, molitva Anđeoskoga pozdravljenja od samoga početka bila marijanska molitva, i to isključivo večernja. Poslije se počelo moliti ju i ujutro, te na posljetku u podne. Prema nekim predajama - koje, međutim, nisu potvrđene u nijednom pouzdanom dokumentu – čini se da molitva Angelusa potječe od pape Urbana II., koji je bio papa između 1088. i 1099. godine, i koji je, prema predaji, na Saboru u Clermontu preporučio tu molitvu kako bi se od Presvete Djevice izmolile milosti za Križarske pohode. Neki pak znanstvenici zasluge za Angelus pripisuju Grguru IX. (papi između 1227. i 1241. godine). Ta teza ima brojna uporišta, pa i arheološke naravi, i to ponajviše u Njemačkoj. U svakom slučaju, prvo sigurno spominjanje večernje molitve Anđeoskoga pozdravljenja nalazi se u spisima Općega kapitula Reda Manje braće u Pisi, iz 1263. godine.
Svi se znanstvenici slažu, bez mogućnosti pogreške, da večernja molitva Angelusa potječe s početka XIV. stoljeća. U Madžarskoj, biskupi u jednome dokumentu iz 1307. godine, preporučuju vjernicima da navečer, kada čuju zvonjavu, izmole tri Zdravomarije. I u Frankfurtu su fratri, 1317. godine, znak zvona kao poziv na marijansku molitvu prilagodili za večer. A u Statutima grada Lucerna bilo je zabranjeno plesati poslije večernje molitve Zdravo Marijo. U Rimu je taj pobožni običaj uveo Ivan XXII. (papa između 1313. i 1334. godine), a on se vrlo brzo proširio u Italiji i cijeloj Europi, i to bez točno određenih pravila, te se stoga ta molitva molila u različitim vremenima. U Engleskoj su zvona pozivala u 18 sati, a u Parizu, primjerice, sve to XV. stoljeća, u 21 sat.
U jednome dokumentu iz Parme, najstarijem koji je sačuvan do naših dana, stoji da je 1317. godine uveden običaj zvonjave zvona tri puta ujutro, te da je biskup naredio vjernicima da na taj zvuk izmole tri Očenaša i tri Zdravomarije. Slična su svjedočanstva i dokumenti bezbrojni, i svi se slažu da je oko polovice XV. stoljeća i jutarnja molitva Anđeoskoga pozdravljenja postala uobičajena u cijeloj Europi. Podnevna je molitva pak bila uvedena puno kasnije, a čini se da svoje početke ima u Francuskoj. U Italiji je podnevni Angelus uveden u Imoli 1506. godine, a o tomu piše sveti Karlo Boromejski u svojim „Uputama za propovjednike“. U Engleskoj je podnevna molitva uvedena tijekom papinstva Siksta V. (između 1471. i 1484. godine), i to na zahtjev kraljice Elizabete, žene Henrika VII.. U Njemačku je podnevni Angelus došao kasnije, jer su protestanti optuživali katolike za „pretjerano štovanje“ Marije.
Trostruki svakodnevni poziv zvonâ na marijansku molitvu potpuno se proširio tek u pontifikatu Benedikta XIII. (između 1724. i 1730. godine), kada je također u cijeloj Crkvi prihvaćena jedinstvena formula molitve Anđeoskoga pozdravljenja, ovakva kakva je danas, i kakva je opće priznata. Molitva Anđeoskoga pozdravljenja - odnosno Kraljice neba, u vremenu između Uskrsa i Duhova - danas se u svijetu, naravno, odmah povezuje s Papom i nedjeljnim susretom s njegovim učiteljstvom, kada se on u podne – u Rimu ili u Castel Gandolfu, pojavi na prozoru Apostolske palače.







All the contents on this site are copyrighted ©.