Nova je enciklika veliki izazov za laičko promišljanje

Premda posvećena socijalnim temama, Ljubav u istini u stvari ponovno predlaže središnji antropološki izazov učiteljstva Benedikta XVI.: čovjek se sam stvorio ili ovisi o Bogu? Papa upozorava da u ekonomiji i u bioetici ne mogu biti tehnička rješenja problema čovječanstva, nego moraju voditi računa o potrebama osobe obdarene dušom i tijelom. To je još jedan korak u nadvladavanju sukoba između vjere i razuma, a istovremeno je veliki izazov za laičko promišljanje. Komentirajući encikliku 'Ljubav u istini' u razgovoru za našu radio postaju Stefano Semplici, profesor socijalne etike na rimskome sveučilištu Tor Vergata, rekao je kako Benedikt XVI. ponavljajući i osuvremenjujući visoko učiteljstvo enciklike Razvoj naroda zacijelo govori o velikim načelima – također i velikim proturječnostima – povezanim s gospodarskim razvojem i sređivanjem tržišta. Ipak sve te teme treba uokviriti u nosivu osovinu Papina razmišljanja, odnosno u antropološko pitanje – ustvrdio je profesor Semplici.
Papa još jednom ponavlja kako ne postoji ekonomska aktivnost neutralno usmjerena na uzdizanje jednoga kriterija, kao što je primjerice profit. To je kao da je rekao: Bože sačuvaj misliti da postoji jedna dimenzija ljudskoga – makar bila veoma važna i određujuća poput one koja zadovoljava čovjekove bitne potrebe, gaji i unaprjeđuje njegove interese, odnosno ekonomiju – da je sama u stanju riješiti ljudski problem u njegovoj složenosti. Pitanje u biti ostaje etičko i stoga neizbježno sreće pitanje kojem je Benedikt XVI. od samoga početka svoga pontifikata posvetio veliki i strastven zanos, a to je bioetičko pitanje. Jer gdje je u pitanju život – u svojoj krhkosti i pogibeljnosti, početak i svršetak života – u pitanju je značenje koje priznajemo čovjeku i njegovu dostojanstvu – ustvrdio je profesor.
Na novinarovu primjedbu kako je problem u prevlasti tehnike, rekao je kako stoga u ovoj enciklici nalazimo poglavlje posvećeno tehnici. Jednoj enciklici, koja se pretežno bavi tematikama razvoja, solidarnosti na globalnoj razini, racionalnosti ekonomske djelatnosti koju, da bi zaista takva bila, treba priznati kao oblik praktične racionalnosti čovjeka u njegovoj složenosti. U njoj nalazimo također poglavlje o tehnici. Jer prema Papinu mišljenju tehnička, instrumentalna racionalnost je jedna od velikih napasti osiromašenja i svođenja čitavoga čovjeka na praktičnu racionalnost. Nikada ne smijemo zaboraviti da prema Papinu mišljenu vjera i razum postižu u uzajamnome odnosu puninu svoga značenja – zaključio je profesor Stefano Semplici.