Nova Papina enciklika je revolucionarna

Bez demografskoga porasta nema izlaska iz krize, istaknuo je Benedikt XVI. u svojoj novoj enciklici „Ljubav u istini“. Govoreći o Papinu upozorenju u intervjuu za agenciju Zenit novinar Riccrdo Cascioli, predsjednik Europskoga centra za proučavanje stanovništva, okoliša i razvoja i ravnatelj Odjela za stanovništvo, rekao je kako Papinu tvrdnju smatra veoma pozitivnom, jer se produbljujući temu o ljubavi i istini sa socijalnoga i gospodarskoga gledišta sučeljava s najprjepornijom temom našega doba: smisao čovjekove nazočnosti na zemlji, njegove zadaće i sudbine. Dok na Zapadu već desetljećima vladaju ideologije koje nastoje izobličiti čovjeka (među najgorima je „humanizam bez Boga“, kako podsjeća Papa), u ovoj enciklici čovjeka se – s njegovim dostojanstvom i odgovornošću – ponovno stavlja na njegovo mjesto, u središte stvorenoga. Tim se očituje da antropološko pitanje nije filozofski problem; naprotiv, odlučujuće je za gospodarsku i socijalnu zbilju. Nastavlja se kontinuitet učiteljstva Benedikta XVI., zauzetoga prevrednovati razum, specifičnu ljudsku određenost. Enciklika je u kontinuitetu s Ivanom Pavlom II, koji je već 1997. godine prorekao da će se odlučna bitka u trećem tisućljeću voditi oko čovjeka, vrhunca stvaranja – istaknuo je Cascioli.
Na upit što misli o odlomcima u kojima se raspravlja o demografskoj krizi i okolišu, rekao je kako je osnovno da je Papa vrlo jasno rekao da „ nije ispravno smatrati porast stanovništva prvim uzrokom nerazvijenosti, također i s gospodarskoga gledišta. To je bitno, jer su se već od 1980. godine prošloga stoljeća globalne politike – pod vodstvom agencija Ujedinjenih naroda – temeljile upravo nad nadzorom stanovništva, „negativnoga čimbenika“ za razvoj i za okoliš. Što se pak tiče okoliša enciklika pojašnjava, a u sadašnjoj situaciji usmjerava na baštinu socijalnoga nauka Crkve, koja se može sažeti u rečenicu: priroda je za čovjeka, a čovjek je za Boga. Ako nema toga viđenja – tvrdi enciklika – čovjek će prirodu smatrati nedirljivim tabuom ili će ju zlorabiti. Enciklika na taj način jasno ocrtava shizofreničnu situaciju u zapadnome sekulariziranom svijetu – ustvrdio je novinar Cascioli.
Na primjedbu kako ekonomist Ettore Gotti Tedeschi smatra da Papi treba dati Nobelovu nagrdu za ekonomiju jer je istaknuo odnos između krize i pada nataliteta, rekao je kako Tesdeschi ima potpuno pravo. Demografska kriza je stvarnost, a najviše se osjeća u nerazvijenim zemljama koje više od 40 godina imaju stopu prirasta ispod razine zamjene. Enciklika nam pojašnjava da je to temeljni čimbenik sadašnje gospodarske krize. Odgovor ne može biti samo „tehnički“. U posljednjim smo godinama shvatili koliko pad nataliteta utječe , primjerice, na problem mirovina, ali to je samo jedan vidik puno šire krize koja će se još više zaoštriti u sljedećim godinama.
Govoreći pak o rezultatima pogrešnih politika, rekao je kako je u brojnim država u razvoju stopa nataliteta pala ispod razine zamjene. Općenito su u svim državama svijeta – izuzevši rijetke iznimke – pretrpjeli drastičan pad rađanja u posljednjim desetljećima. Ni jedna država nije primjenjujući te politike svladala siromaštvo i nerazvijenosti. Naprotiv, na nadzor rađanja usmjerena su važna financijska sredstva umjesto na promicanje pravih razvojnih projekata. Osim toga, divlja primjena takvih politika – primjerice u Kini, Indiji i drugim azijskim zemljama – prouzročila je velike socijalne poremećaje, a pomanjkanje 100 milijuna žena najočitiji je vidik takvih politika. Ova enciklika slučajno ne odbacuje koncept „održivoga razvoja“, koji se upravo temelji na negativnome viđenju stanovništva. To je veoma važan vidik jer se iz nekih katoličkih krugova vrše pritisci da se prihvati ideologija „održivosti“ – primijetio je novinar.
Na primjedbu kako enciklika pojašnjava da je razvoj „zvanje“ te da nema razvoja bez demografskoga rasta, rekao je da je enciklika veoma jasna i da odbacuje brojne prilagodljivosti. Razvoj, shvaćen kao cjeloviti razvoj osobe i naroda, naše je ljudsko zvanje. Mi tome moramo težiti. Smanjivanje razvoja nije vrednota niti je izlaz za gospodarstvo. Enciklika slučajno ne smatra pravo na život i pravo na vjersku slobodu bitnim uvjetima pravoga razvoja. Neki vidici koji nam se čine nazadnijim – primjerice uvjeti radnika i okoliša u zemljama s naglim kaotičnim razvojem – u stvari su plod poimanja koje svodi razvoj na gospodarski rast, a čovjeka na čisto sredstvo toga rasta – ustvrdio je novinar.
Na primjedbu kako enciklika predlaže socijalnu revoluciju, to jest prijelaz od 'solidarnosti' na 'bratstvo' te povezivanje istine i ljubavi, rekao je kako je riječ o velikoj novosti o kojoj je važno razmišljati. Solidarnost se shvaća kao ograničavajuće i osjećano poimanje ljubavi, to enciklika namjerava oboriti. U skladu s tim „bratstvu“posvećuje jedno poglavlje. Dok solidarnost naglašava djelovanje čovjeka prema drugim ljudima, bratstvo ističe ono što primamo, priznavanje je jednoga Oca nebeskoga (bez kojega nema braće). Još je jednom istaknuto zvanje čovjeka kao čimbenika koji određuje svaki vidik pa i zajedničkoga života – rekao je Cascioli.
Na primjedbu kako je u enciklici istaknuto „ da je bez istine ljubav isključena iz projekata i procesa ostvarenja ljudskoga razvoja na globalnoj razini, u dijalogu između znanosti i djelovanja“, rekao kako se život ne može dijeliti. Istovremeno je kao u jednoj kući, postoje temelji, nosivi zidovi, pregradni zidovi, krov i nusprostorije. Pravo na život i na vjersku slobodu su temelji: bez temelja su i najljepše kuće osuđene na urušavanje u prvoj nezgodi. To nam svjedoči sadašnja kriza, a ako se pouka ne prihvati, kriza se neće zaustaviti – zaključio je novinar Cascioli.