U Euharistiji je sažeto čitavo djelo Otkupljenja – rekao je papa Benedikt XVI. jučer
(u nedjelju, 5. srpnja) tijekom Večernje u prigodi ponovnoga otvaranja Pavlove kapele
u Apostolskoj palači, koja je namijenjena za molitvu i meditaciju Svetoga Oca i članova
Papinske obitelji. Glavna zbivanja iz životâ svetih Petra i Pavla, prikazani na zidovima
te kapele, i to u trenutku obraćenja i razapinjanja, utjelovljuju novost poziva na
vjeru, koji svoje ostvarenje pronalazi u otajstvu Križa – rekao je Sveti Otac. Saulovo
lice (…) predstavlja ljudsko biće kojemu je potrebno veće svjetlo. To je svjetlo božanske
milosti, neophodno potrebne za novu sposobnost gledanja koje omogućuje uočiti stvarnost
usmjerenu prema nadi koja vas očekuje u nebesima. Lice Saula koji je pao (…) izražava
zrelost čovjeka koji je u nutrini prosvijetljen Kristom Gospodinom (…). Božja milost
i mir obavili su Saula, osvojili ga i promijenili u dubini – naglasio je Papa. Osnažen
već zrelom vjerom – kazao je potom Sveti Otac – na svojim će bezbrojnim apostolskim
putovanjima Pavao naviještati tu milost i mir svim narodima. Kako je Saul iz Tarza,
obnovljen vjerom, postao neumorni svjedok Svjetla, Petar, sjedinjen s Kristom sve
do krajnje boli raspeća, postao je ikona svega trpljenja i ljudske bijede: križ Krista,
Glave Crkve, obnavlja se u križu Petra, njegova namjesnika na zemlji. U Pavlovoj su
kapeli Petar i Pavao jedan nasuprot drugoga, - primijetio je nadalje Papa – kao da
je Petrovo lice okrenuto prema Pavlovu, koji pak ne vidi, ali u sebi nosi svjetlo
uskrsloga Krista. Na Michelangelovim slikama ljudske nevolje pronalaze svoj krajnji
smisao u ljubavi Boga koji je svjetlo, spasenje i uskrsnuće. Kao da je Petar, u času
najveće kušnje, tražio ono svjetlo koje je Pavlu darovalo pravu vjeru. Eto kako stoga
te dvije ikone mogu postati dva čina jedne drame – drame uskrsnoga Otajstva: Križ
i Uskrsnuće, smrt i život, grijeh i milost – napomenuo je Sveti Otac. Iz toga savršenog
položaja proizlazi nacrt spasenja, onaj isti koji je sâm Krist ostvario u samome sebi,
dovodeći ga do ispunjenja – istaknuo je Papa. To je nacrt koji u sakramentu Euharistije
ime svoj najviši sažetak. Euharistija je sakrament u kojemu je sažeto čitavo djelo
Otkupljenja: u Isusu Euharistiji možemo razmatrati preoblikovanje smrti u život, nasilja
u ljubav. Skrivena pod velom kruha i vina, očima vjere prepoznajemo onu istu slavu
koja se apostolima objavila nakon Uskrsnuća – naglasio je Sveti Otac te na koncu dodao
kako se u Pavlovoj kapeli sve stječe u jedan jedini himan pobjedi života i milosti
nad smrću i grijehom, u simfoniju hvale i ljubavi prema Kristu Otkupitelju. Sveti
je Otac ponovno otvorio Pavlovu kapelu nakon duge obnove koja je trajala pet godina,
a čiji su rezultati bili predstavljeni na tiskovnoj konferenciji održanoj prošlih
dana u Vatikanu. Tom je prigodom kardinal Giovanni Lajolo, predsjednik Uprave Države
Grada Vatikana, pojasnio kako su bili potrebni pet godina dugi radovi, u koje je bilo
uključeno 20 restauratora, a uloženo je više od tri milijuna eura koje su u cijelosti
darovali članovi ustanove „Patrons of the Arts“ (Pokrovitelji umjetnosti), ustanovljene
1992. godine s ciljem potpore Vatikanskim muzejima. Samo je nekoliko podataka o toj
kapeli dostatno za shvaćanje njezine važnosti. Napravljena po želji pape Pavla III.
polovicom XVI. stoljeća, ta je kapela nazvana „parva“, odnosno „malena“, kako bi ju
se razlikovalo od one „magne“, odnosno one veće, Sikstinske kapele. Međutim, sjedinjuje
ih ruka umjetnika koji je oslikao obje kapele, a to je Michelangelo Buonarroti. Pavlova
kapela u sebi čuva dva njegova posljednja remek-djela: Razapinjanje na križ svetoga
Petra i Obraćenje svetoga Pavla, koje pak okružuje niz prizora nadahnutih Djelima
apostolskim.