2009-07-05 08:50:28

Uz liturgijska čitanja 14. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Josip Jelić


Današnje nam evanđelje jasno kaže kako čovjek može biti slijep i kada ima oba oka zdrava. Može odbiti Boga, njegovu riječ, istinu, ljubav, ruku...Nikakvi dokazi ni čudesa ne mogu ga prisiliti da prihvati Boga – vjeru u Boga, ako on to ne želi sam. Čovjek često do svoga uma i srca Bogu zatvara put svojom ohološću, prkosom i nevjerom. Bog mu dao slobodu da se sam odluči, da bira, a on često ne bira Boga, nego okove svoje ograničenosti i izopačenosti. Tomu je potvrda i današnje prvo čitanje iz knjige proroka Ezekijela. Bog šalje proroka Ezekijela svom izabranome narodu: “Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene...Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod!I poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički –neka znaju da je prorok među vama“ ( Ez 2,3 ).
Kako čovjek ne sluša Boga i kako je „tvrdokorna pogleda i okorjela srca“ doživio je i sam Isus Krist. Njegove riječi, potvrđene tolikim čudesnim znacima nisu došle do duše i srca njegovoga naroda. Samo manji dio odazvao se Božjem pozivu. Obratio se! Nije ga prihvatio ni njegov Nazaret gdje je odrastao. U gradu svoje mladosti čitamo u Evanđelju Isus nije našao vjere ni odaziva. Evanđelje je zabilježilo njegove riječi razočarenja i tuge: „Prorok je bez časti jedino u svome zavičaju...I čudio se njihovoj nevjeri“ ( Mk 6, 4 ). Njegovi mještani bili su gladni i željni čuda, ali ne Boga. Odatle njihova nevjera. Umjesto da vjeruju oni se u čudu pitaju: „Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva li se to silna djela događaju po njegovim rukama?...I sablažnjavahu se o njega” ( Mk 6, 3 ). Ne prihvatiše ga...Otada pa sve do danas ovo se dogodilo mnogo puta. Isus Krist bi se i danas još više čudio našoj nevjeri, bezboštvu današnjega vremena, današnjega čovjeka...
Vjerovati i prihvatiti Boga može samo onaj čovjek koji je svjestan svoje slabosti, svoga duhovnoga siromaštva i grešnosti. Tko se uzda samo u svoje snage taj nema mjesta u svom životu za Boga. Tko od sebe pravi boga – idola taj za Boga nema ni oka, ni uha, ni srca. Tko je opijen svojim oholim sebeljubljem, taj nije gladan Božje ljubavi, niti je traži niti prima.
Naš Bog hoće da ga želimo i hoćemo. Ljubi nas nesebično i beskrajno i traži naš dar – ljubav. Samo u ispražnjeno srce, u dušu gdje vlada velika tišina i želja za Božjim posjetom dolazi Bog. No, rijetki su ljudi takvih želja. Današnji čovjek je umišljen da sve zna, ima i može, da će sve probleme, sva pitanja svijeta i života riješiti njegova ruka i njegovi strojevi, teško čuje i prima Boga.
Ljudi iz svog društva često tjeraju Boga. Odbijanje Krista često rađa mržnju na Boga i želju da bude zauvijek pokopan.
Sveti Pavao kaže: „Kad god sam slab onda sam jak“ ( 2 Kor 12, 10 ). A on je sam znao koliko je bez Boga čovjek jak. Čovjek je jak, ako je s njim jaki Bog. Bez njega čovjek nije samo slab nego u većini slučajeva veliko ništa. RealAudioMP3







All the contents on this site are copyrighted ©.