Svećenici - svjedoci utjelovljenoga Boga

Trajna potreba crkvene obnove u korijenima je i u pozadini pisma koje je Benedikt XVI. napisao svećenicima za početak Svećeničke godine, koja se podudara sa svršetkom godine posvećene svetome Pavlu, apostolu naroda. Upravo jer se „Crkva uvijek treba obnavljati“, prema drevnoj kršćanskoj tradiciji, i katolički se svećenici moraju iznutra obnavljati. Tome želi pridonijeti pismo Benedikta XVI., kao brat braći, naslovljeno svim svećenicima svijeta, razmišljajući o životnom putu svetoga Ivana Marije Vianneya, arškoga župnika, 150 godina nakon njegova preminuća, kojeg je papa Pio XI. prije 80 godina proglasio zaštitnikom župnika, a četiri godine poslije svetim, koji je za brojne katolike još uvijek idealni uzor svećenika, iako malo zamračen neumoljivim prolaskom vremena.
U unutrašnjosti Francuske, najprije poharane olujom revolucije potom duhovno opustjele protukršćanskim protivljenjima, cijeli je život proveo seoski župnik kojem je biskup povjerio jako teško ali dirljivo poslanje, podsjeća Papino pismo: „U toj župi nema puno Božje ljubavi; vi ćete ju unijeti“. A to je bitno – uporno podsjeća Benedikt XVI. Danas se ponavlja da svećenici nisu u modi, makar u sekulariziranim društvima blagostanja, te da njihovo zanimanje nije popularno. Možda je istina, isto kao što su istinita žalobna razmišljanja o praktičnome materijalizmu i napredujućoj dekristijanizaciji u tradicionalno kršćanskim zemljama. A kada su bila bolja vremena?
S gledišta vjerske katoličke prakse, vremena su uvijek bila teška, naslućuje se iz Papina pisma: „Ispovijedanje nije bilo ni lakše ni češće nego li je u našim danima“. Unatoč svemu, Benedikt XVI. o svećenicima govori „s ljubavlju i zahvalnošću“ zbog muka svećenika „Kristovih prijatelja“, a zahvalno se sjeća prvog župnika s kojim je surađivao. S tolikom ljubavlju govori da je teret, doista sramotan, odjekujuća i isticana nevjernost malobrojnih, neizmjerno manje važan od stotine tisuća svećenika koji su – možda boležljivi i neshvaćeni, često vrijeđani i priječeni ili čak progonjeni i ubijani – iz dana u dan u svijetu s brojnom drugom svojom braćom redovnicima i laicima Kristovi svjedoci. Svjedoci su utjelovljenoga Boga, oni iznenađuju i zadivljuju suvremenoga čovjeka. Možda opravo zato jer su znakovi drugačijeg svijeta.