Papa pozvao vjernike da se ugledaju u oca Pija

Papa Benedikt XVI.jučer je pohodio San Giovanni Rotondo, u talijanskoj pokrajini Apuliji, gdje je živio i djelovao sveti Pio, za vjernike otac Pio. U svetištu posvećenu njegovu liku Papa je predvodio svetu misu na kojoj je sudjelovalo oko pedeset tisuća duša, potom je posjetio bolnicu „Kuća olakšanja patnji“, gdje se zadržao u kratkom razgovoru s bolesnicima i medicinskim osobljem, a popodne se susreo sa svećenicima, redovnicima i mladima.
Komentirajući liturgijska čitanja, Sveti je Otac rekao kako se Bog u Svetom pismu objavljuje kao gospodar mora koje se očituje kao prijeteći, kaotičan i potencijalno razarajući čimbenik. Isus prijeti vjetru i zapovijeda moru da se umiri, obraća im su se kao nekoj sotonskoj moći. Ali postoji druga moć, pozitivna, koja pokreće svijet, kadra preobraziti i obnoviti stvorenja, a to je moć Kristove ljubavi. Ona nije kozmička nego božanska, transcendentalna moć. Ona utječe i na kozmos premda je drugačije naravi, nadnaravna je, a Gospodin je očituje u svojoj Pashi, u svetosti puta koji je odabrao da nas oslobodi od vlasti zla. U vazmenom otajstvu, Isus je prošao kroz smrt, jer je Bog želio na taj način obnoviti svemir: posredstvom smrti i uskrsnuća svoga Sina „umrlog umjesto svih“, da svi mogu živjeti „za onoga koji je umro i uskrsnuo za njih“ i da ne žive više za same sebe“ – istaknuo je Benedikt XVI.
Osvrćući se na evanđeoski opis smirivanja oluje, rekao je kako je on potvrda Kristova gospodstva nad negativnim silama koji upućuje na Isusovo božanstvo: Tko je ovaj – pitaju se ustrašeni i začuđeni učenici – da mu se pokoravaju vjetar i more? Apostolska vjera nije još bila čvrsta, ispreplitali su se strah i povjerenje, a Isusovo je povjerenje u Oca bilo čisto i potpuno, stoga je unatoč oluji mogao mirno spavati. Ali, doći će i njegov čas, kada će osjetiti tjeskobu i strah: kada dođe taj čas, na sebi će osjetiti svu težinu ljudskoga grijeha. To će biti užasna oluja, ali ne kozmička nego duhovna. Bit će to posljednji napad zla protiv Sina Božjega – istaknuo je Sveti Otac i dodao kako su neki sveci osobno i snažno doživjeli to Isusovo iskustvo.
Otac Pio iz Pietrelcine jedan je od njih; jednostavan čovjek, ponizna podrijetla, kojeg je „Krist dohvatio“ da ga učini odabranim sredstvom vječne moći svoga križa: moći ljubavi, praštanja i pomirbe, duhovnoga očinstva, učinkovite solidarnosti s trpećima. Znakovi Kristovih rana, koje je nosio na tijelu, čvrsto su ga ujedinili s uskrslim Kristom. Istinski sljedbenik svetoga Franje Asiškoga, poput njega je doživio iskustvo svetoga Pavla: „Raspet sam s Kristom, ne živim više ja, nego Krist živi u meni.“ To nije otuđenje, gubitak osobnosti. Bog nikada ne uništava ljudsko, nego ga svojim Duhom preobražava i usmjeruje u službu svoga spasiteljskoga plana. Otac Pio je sačuvao svoje naravne darove, čak je sve prikazao Bogu, da bi se svim mogao slobodno služiti za produžetak Kristovo djela: naviještanja evanđelja, praštanja grijeha i liječenja bolesnih u tijelu i duhu – kazao je Papa.
Kao što je bilo s Isusom, i otac Pio je morao voditi, pravu borbu, tešku bitku ne protiv zemaljskih neprijatelja nego protiv zloduha. Sotonski su napadi bili najveće oluje koje su mu prijetile, od njih se branio „Božjim naoružanjem“, štitom vjere i mačem Duha, odnosno riječju Božjom. Ostajući ujedinjen s Isusom, uvijek je imao u vidiku dubinu ljudske drame, stoga se prikazao i sve svoje patnje je prikazao, znao je izgarati za njegu i potporu bolesnima, koji su povlašteni znak Božjega milosrđa, kraljevstva koje dolazi, koje je već u svijetu, pobjede ljubavi i života nad grijehom i nad smrću. Može se reći da je poslanje oca Pija bilo: voditi duše i ublaživati patnje, a papa Pavao VI. je rekao da je otac Pio bio „čovjek molitve i patnje“ – podsjetio je Benedikt XVI.
Obraćajući se njegovoj subraći, kapucinima, te članovima molitvenih skupina i vjernicima iz mjesta San Giovanni Rotondo, rekao je da su oni baštinici svetoga Pija, a da je svetost baština koju im je on ostavio. Najveća njegova briga, svećenička i očinska tjeskoba, bila je da se osobe vrate Bogu, da mogu iskusiti njegovo milosrđe, duhovno se obnoviti, ponovno otkriti ljepotu i radost kršćanstva, života u zajedništvu s Isusom, pripadništva Crkvi i življenja po evanđelju. Otac Pio je privlačio na put svetosti svojim svjedočenjem, pokazujući primjerom „kolosijek“ koji vodi do svetosti, a to je molitva i milosrđe. Prije svega molitva, njegovi su dani bili življena krunica, trajna meditacija i upijanje Kristovih otajstava u duhovnome zajedništvu s Djevicom Marijom, a vrhunac je bila sveta misa u kojoj se posvema sjedinjivao s mrtvim i uskrslim Gospodinom. Iz njegove je molitve, kao živoga izvora, tekla ljubav, posebice prema trpećima. Ta se ljubav očitovala u velikome djelu posvećenom „olakšanju patnje“. To se djelo ne može shvatiti niti prikladno tumačiti ako ga se odvoji od njegova izvora, a to je molitvom hranjena evanđeoska ljubav – ustvrdio je Benedikt XVI. upozoravajući na opasnosti aktivizma i sekularizacije. Brojni su od vas – redovnika, redovnica i laika – koji ste u službi hodočasnika, ili se brinete za bolesnike u bolnici, u opasnosti zanemariti najbitnije: slušati Krista kako bi se vršila volja Očeva. Kada primijetite tu opasnost, ugledajte se u oca Pija, u njegov primjer i patnju, utječite se njegovu zagovoru da vam Gospodin udijeli svjetlo i snagu za vaše poslanje ispunjeno ljubavlju prema Bogu i bratskim milosrđem – zaključio je Benedikt XVI.