U nedjelju, 14. lipnja, u cijelome je svijetu obilježen Međunarodni dan dobrovoljnoga
darivanja krvi. U svijetu se godišnje krv daruje otprilike 80 milijuna puta, od kojih
12 milijuna samo Sjedinjenim Državama. Dr. Giuliano Grazzini, glavni ravnatelj talijanskoga
Nacionalnog centra za krv, osvrnuo se u toj prigodi, u razgovoru za našu radio postaju,
na stanje u razvoju darivanja krvi u svijetu, te prije svega istaknuo veliku razliku
koja postoji između zemalja s visokom stopom ljudskoga razvoja, i onih manje razvijenih.
Od 80 milijuna darivanja, zemlje u razvoju iskoriste samo 38%, dok se sve ostalo iskoristi
za onih 18% svjetskoga pučanstva koje živi u zemljama vrlo visokoga razvoja. Sve se
to događa zbog toga što se u siromašnim zemljama primjenjuju nacionalne razvojne politike
potpuno besplatnoga, dragovoljnoga darivanja krvi, dok je u europskim, i općenito
razvijenijim zemljama već ustaljen i taj sustav, ali i financijsko ulaganje u takozvani
sustav „nacionalne krvi“. Osvrnuvši se na pojedina područja u svijetu, dr. Grazzini
je napomenuo kako je stanje krajnje teško u subsaharskoj Africi, gdje živi 800 milijuna
ljudi, i gdje vlada velika pandemija side, a ono malo transfuzije što se može dati,
još doprinosi širenju side. Stanje je, međutim, bolje u Indiji. Nakon trenutka velike
zbrke, kada se krv prodavala, odnosno darivala se za novac, postignuto je organiziranje
nacionalnoga sustava za krv, uz promicanje dragovoljnoga besplatnoga darivanja. Ipak,
cjelokupno stanje u svijetu nam pokazuje da još imamo 79 zemalja u kojima su pokazatelji
darivanja vrlo niski, manji od 10 darivanja godišnje na 1000 stanovnika, dok je najbolji
pokazatelj, koji je odredila Svjetska zdravstvena organizacija, najmanje 40 darivanja
godišnje na 1000 stanovnika – pojasnio je dr. Grazzini.