Papa Benedikt XVI. danas, na svetkovinu Tijelova, u Lateranskoj bazilici predvodi Svetu Misu, s početkom u 19 sati, nakon koje će biti Tijelovska procesija do Bazilike Svete Marije Velike

Papa Benedikt XVI. danas, na svetkovinu Tijelova, u Lateranskoj bazilici predvodi Svetu Misu, s početkom u 19 sati, nakon koje će biti Tijelovska procesija do Bazilike Svete Marije Velike, u kojoj je mnoštvo vjernika sudjelovalo na 40-satnome klanjanju u okviru priprave za današnju svetkovinu. U Italiji ona ove godine ima posebno značenje, jer je povezana s pripravom za sljedeći Nacionalni euharistijski kongres koji će se održati od 4. do 11. rujna 2011. godine u Anconi. Tu je vezu, u razgovoru za našu radio postaju, na poseban način istaknuo nadbiskup Ancone, msgr. Edoardo Menichelli, te napomenuo da je euharistijski kongres događaj koji čitavoj Crkvi pomaže cijeli svoj život ponovno usredotočiti na otajstvo koje ju utemeljuje, nadahnjuje i posvećuje, a to je Euharistija. Današnja svetkovina treba biti još jedna prigoda za to da se svi Kristovi učenici stave u stav klanjanja pred Otajstvom, te obnove vjeru i ožive njegovu duhovnu i spasenjsku djelotvornost, kao i svu snagu zajedništva – dodao je nadbiskup.
Osvrnuvši se potom na temu euharistijskoga kongresa, koja je sažeta u riječima uzetima iz Ivanova Evanđelja: „Gospodine, kome da idemo?“, nadbiskup je napomenuo da je to krik svih nas, krik Crkve koja bez Isusa Krista gubi svoj identitet i snagu, bez Euharistije gubi smisao svojega postojanja. 'Gospodine, kome da idemo?' krik je i cijeloga čovječanstva, u ovoj zbrci koje smo svjedoci svakoga dana, a koja se odnosi na velike vrednote života, etičke vidike života, ali i velike rane i trpljenje. „Gospodine, kome da idemo? krik je nade čovječanstva. Kongres sve to želi prenijeti na svakodnevni život, odnosno, ako Euharistija ne uđe u svakodnevni život, ako ne postane obveza svetosti, snaga u služenju, ako ne postane čimbenik i snaga zajedništva, te duša i snaga poslanja, mogla bi izgubiti svoje značenje – napomenuo je nadbiskup. Osvrnuvši se na koncu na Tijelovsku procesiju, koja je – kako je rekao – najveća i najsvečanija koju imamo, nadbiskup Menichelli je naglasio kako po njegovu mišljenju procesija, odnosno nošenje Krista ulicama gdje ljudi žive, trpe i nadaju se, ima vrlo lijepo značenje – učiniti to da Euharistija postane istinska duša života. Stoga nade, razočarenja, problemi, tragedije, radosti i svakodnevni problemi trebaju biti prosvijetljeni, posvećeni i poduprti tim dodirom s Uskrslim, sa Živim, koji je na otajstven način prisutan pod prilikama kruha i vina – rekao je na koncu nadbiskup Menichelli.