U Iraku su prije nekoliko dana četiri terorista odveli jednog učitelja kršćanina,
Namira Nadhima Georgiusa. Uhićen je jednoj školi u blizini Kirkuka. Poslije nekoliko
sati, otmičari su zatražili za učitelja otkupninu: «jednu visoku svotu – kako ističe
jedan domaći izvor – koju obitelj nije u stanju platiti. Msgr. Louis Sako, kaldejski
nadbiskup Kirkuka, zaželio je «da pokušaji posredovanja dovedu do njegova oslobađanja».
Ovaj posljednji slučaj je daljnja potvrda kako je još više pogoršana situacija u katoličkoj
zajednici Iraka: posljednjih tjedana različiti Kaldeji – kako objavljuje dnevnik Avvenire
– završili su ponovo na nišanu naoružanih bandi i organiziranog kriminala. U
ovom vremenu ekonomske krize u porastu je opasnost od prisilnog rada. To proizlazi
iz jedne studije koju je objavila agencija Ujedinjenih naroda za rad. Nemoralne radnje,
prijevare i kriminal u poslovanju u porastu su na svakom kontinentu: među prvim žrtvama
iskorištavanja – izvještava navedena agencija – su nelegalni useljenici. Prema službenim
podacima žrtava prisilnog rada je najmanje 12,3 milijuna. Nakupljena svota od ovih
prisilnih radnika premašuje 20 milijardi dolara godišnje. Ovaj je slučaj poprimio
«svjetske razmjere»: u Aziji je više od šest milijuna radnika bez prava glasa. U Latinskoj
Americi su oko milijun onih koji radi protiv svoje volje. U Africi je broj žrtava
prisilnoga rada najmanje pola milijuna. To zlo – ističe agencija Ujedinjenih naroda
– nije poštedilo ni razvijena mjesta gdje su zabilježeni slučajevi oko 113 tisuća
žrtava. Službeno su državna zakonodavstva pooštrila mjere kažnjavanja – kako ističe
izvještaj preuzet iz dnevnika Avvenire – kažnjivo djelo je definitivno previše neodređeno.
Državna zakonodavstva tako ostaju samo mrtvo slovo, također i u slučaju mogućnosti
kažnjivih kriminalnih radnji. Organizacija Ujedinjenih naroda smatra svaki rad prisilnim
koji je pod prijetnjama kazne i protiv volje osobe i na taj način prouzrokuje trpljenje.