Od 2. do 10. lipnja 1979. godine, tijekom tih osam dana, Poljska je proživljavala
posebne trenutke. Milijuni katolika u toj zemlji, potlačeni tadašnjim komunističkim
režimom, mogli su vidjeti kako im raširenih ruku u susret dolazi njihov sunarodnjak
koji – nakon što se godinama uspravno suočavao s progonima proruskoga totalitarizma
– sada dolazi u bijeloj odjeći Pastira cijele Crkve. I nakon trideset godina, nezaboravno
je to prvo putovanje Ivana Pavla II. u domovinu, i onaj njegov poziv „Ne bojte se“,
koji je zauvijek promijenio povijest istočnoeuropskoga bloka. Direktor programa
naše radio postaje, Poljak, isusovac otac Andrzej Koprowski, prisjetio se tadašnjih
osjećaja i svega onoga što je to apostolsko putovanje prouzročilo, te najprije naglasio
kako je to prvo hodočašće Ivana Pavla II. u Poljsku imalo uistinu posebno značenje.
Nije to, naime, bio jednostavno Papin povratak u domovinu, nego apostolsko putovanje
Petrova nasljednika iza željezne zavjese, u zemlju sovjetskoga bloka. Kardinal Roberto
Tucci sjeća se da je za vatikansku sredinu i suradnike pape Wojtyłe to bila prigoda
za bolje razumijevanje osobitosti njegova papinstva, kao i način za spoznavanje teološke
poruke u kulturnoj i društvenoj stvarnosti ljudi i građanskoga društva. Bila je to
prigoda u kojoj se moglo vidjeti kršćanstvo kao nezaobilazni kvasac za davanje ljudskoga
smisla kulturnim, društvenim i političkim sustavima. Nesklad s ateističkom ideologijom
sovjetskoga bloka i sa stanjem narodâ za koje je sporazumom na Jalti bio određen realsocijalizam,
bio je očevidan – primijetio je otac Koprowski. Posjet je prošao u izvanrednome
raspoloženju, ali i puno političkih napetosti, poglavito na susretima s mladima i
sa svijetom rada – rekao je nadalje otac Koprowski. Kršćanstvo i Crkva ne boje se
svijeta rada – kazao je Ivan Pavao II. Ne boje se sustava utemeljenoga na radu. Papa
se ne boji ljudi rada (…) Kroz vlastita radna iskustva, usuđujem se reći, Papa je
ponovno naučio Evanđelje. Primijetio je i uvjerio se koliko je duboko urezan u Evanđelje
suvremeni problem ljudskoga rada, te kako je nemoguće riješiti ga do kraja bez Evanđelja
– istaknuo je papa Wojtyła. Na novinarovu primjedbu o reakcijama komunističkih
vođa punim zabrinutosti u odnosu na toga sina Poljske koji je postao poglavar opće
Crkve, otac Koprowski je rekao da se režim, vlasti i partijski vođe, doista bojao
toga putovanja; bojali su se da će Papin posjet potaknuti na prosvjede i nerede, a
u stvari, bili su to dani puni radosti i mira. Nakon više desetljeća, prvi su se put
tu našli vjernici i nevjernici, zajedno, slobodni, i ponovno otkrili vlastito dostojanstvo.
Nisu bili protiv režima. Režim je, jednostavno, nestao iz vidika. Izbor kardinala
iz Krakowa za Petrova nasljednika 16. listopada 1978., i njegovo prvo putovanje u
Poljsku, potaknuli su veliki postupak preobrazbe poljskoga društva. Bio je to mentalni
postupak, ali i kulturni i društveni, koji je doveo do osnivanja pokreta Solidarnosti,
pa sve to nove nade da se može živjeti dostojanstvenije, ljudskije i slobodnije, te
da je potrebno promijeniti ugnjetavačke, i gospodarski i društveno nedjelotvorne strukture.
Ivan Pavao II. je taj vidik kršćanstva, Crkve, spasenjskoga Kristova otajstva, otvorio
za sve, a ne samo za katolike - ne samo za one koji su se okupili u crkvama, nego
i za one koji su, barem naizgled, bili protiv. Jer, Krist je došao radi svakoga čovjeka.
I to je jako djelovalo na sve. Primijetivši potom da postupak sazrijevanja nije
dotaknuo samo Poljsku, otac Koprowski je napomenuo kako je Ivan Pavao II., drugoga
dana boravka u Poljskoj, u Gnieznu, prvome biskupskom sjedištu u toj zemlji, pozdravio
hodočasnike iz raznih zemalja sovjetskoga bloka, a među njima spomenuo Litvance, Čehe,
Slovake, Hrvate, Slovence, Moldavce, Ruse, Bugare, Ukrajince i Lužičke Srbe. Trideseta
obljetnica prvoga hodočašća Ivana Pavla II. u Poljsku stoga nema posebno značenje
samo za Crkvu u Poljskoj. Ponovno rođenje Crkve u više zemalja Istočne Europe, promjene
mentaliteta i političkoga stanja koji su doveli do pada Berlinskoga zida, postupak
proširenja Europske unije, sa svim njezinim teškoćama i slabostima, označuju dijelove
puta koji svoje korijene ima u tom pastoralnom pohodu – primijetio je na koncu otac
Koprowski.