Mons. Aldo Giordano o europskim izborima

Slab odaziv, porast krajnje desnice i desnoga centra te ksenofobnih i euro-skeptičnih pokreta – to je u biti slika glasovanja u 27. država Unije za obnovu europskoga Parlamenta. Na izbore je izišlo samo 43, 39% Europljana, nikada manje u povijesti Unije, na što trebaju bez odugovlačenja odgovoriti i nad čime se moraju dobro zamisliti promicatelji ovakve Europske unije; u prvom redu političke stranke bez identiteta, koje još ne znaju kojoj se struji priključiti. U Europskom se parlamentu prema očekivanjima potvrdila Europska pučka stranaka, a Socijalisti su neočekivano platili ceh u nekim velikim europskim državama: Francuska, Španjolska i Engleska. U Španjolskoj je potonuo Zapatero sa svojim socijalistima, a pučka je stranka ponovno glavna politička moć. Desničari su, kako se i očekivalo, potvrdili svoju snagu, a pravo su iznenađenje priredile stranke zelenih i njima srodnih skupina.
Europska pučka stranka bi trebala, prema procjenama, u Europskom parlamentu imati 263 zastupnika, Socijalisti 163, Liberali 80, Zeleni 52, te krajnja ujedinjena desnica 35 zastupnika. Zanimljivo je da su talijanski birači presudili komunistima, neokomunistima, krajnjim desničarima i zelenima kao i Radikalima, svi će oni iz sjedišta svojih stranaka pratiti rad Euro-Parlamenta. Demokratska stranka, smjesa katolika, poznatih kao 'kato-komunisti', i bivših komunista također nije osvojila simpatije birača. Ne zna se točno koga su birači željeli kazniti: „bivše“ komuniste ili demokršćane. U javnosti prevladava mišljenje da je Demokratska stranka bezlična, bez identiteta, u biti proturječna, jer želi nemoguće: pomiriti vraga i krst, a to dobronamjerni birači ne odobravaju.
Osvrnuvši se na izbornu apstinenciju u razgovoru za našu radio postaju msgr. Aldo Giordano, stalni promatrač Svete Stolice pri Europskome vijeću, rekao je kako ne izlazak na izbore očituje dvije nepobitne činjenice. Prva je pomanjkanje svijesti o ulozi Europe na međunarodnoj razini – jedinio se ujedinjena i stabilna Europa može sučeliti s velikim svjetskim problemima – te o njenoj ulozi u stvarnome životu Europljana. Nesudjelovanje u glasovanju također očituje činjeničnu udaljenost između europskih građana i europskih ustanova, a to je znak nedostatka informacija i povjerenja u sve što se događa na globalnoj razini. Ova činjenica mora zamisliti sve Europljane – ustvrdio je msgr. Giordano.
Na primjedbu kako izborni rezultati govore o krahu lijevog centra i o odlučnom europskome zaokretu prema desnom centru te većoj nazočnosti takozvanih „euro-skeptika“ rekao je kako vjeruje da je problem u sigurnosti, koju traže građani, potom u uporišnim točkama i stvarnim prijedlozima. Europski su građani nagradili desni centar s prijedlozima koji više cijene tradiciju, a i zbog straha od pojava koje prijete tradiciji, poput seljenja, miješanja naroda i kultura, te zbog globalne neobuzdane financijske krize. Pred tim se pojavama nagrađuje onoga tko jamči, ili bar se čini da jamči, tradicije i nudi stvarna rješenja – kazao je msgr. Giordano.
Na upit o položaju naroda u Europi, rekao je kako u Europi ima previše ideologije, stoga je europski glas očitovanje lokalne situacije. To uvjetuje izbore. Naprotiv, možda se malo govori o europskim idealima; trebalo bi oživjeti početne europske ideale, učiniti Europu kadrom da se s jasnim viđenjem sučeli sa svjetskim problemima, a čini se da to upravo nedostaje. Europa se mora pitati nije li previše birokratizirana, previše zbrkana, što ne oduševljava narode, poglavito mlade – istaknuo je msgr. Giordano.
Na primjedbu kako se čini da Europa nema dušu, rekao je kako moramo razmisliti o svojoj odgovornosti zato što Europa nema dušu; s kršćanskoga gledišta zaboravili smo svoje velike povijesne, kulturne i političke tradicije, poglavito kršćansko vrjednovanje čovjeka, društva i odnosâ između naroda. Zasigurno se moramo zapitati što smo učinili s povijesnim darom koji bi mogao učiniti Europu kadrom za dijalog s ostatkom svijeta, a nama bi pomogao shvatiti to što se očekuje od Europe – primijetio je msgr. Giordano.
Na upit o glasovima katolika, odgovorio je kako je teško reći za koga su katolici glasovali, jer s jedne strane postoji osjetljivost na neke teme, poput teme života, koja je, po našem mišljenju, odlučna za budućnost čovječanstva; teme obitelji, za koju smatramo da je temelj društva; dobar dio katolika glasovao je za osobe osjetljive na te teme. S druge pak strane, znamo da je katolička tradicija nerazdvojiva od teme solidarnosti. Katolici smatraju univerzalno bratstvo bitnom vrednotom, stoga ne podnose nepravde i glad u svijetu, glasuju dakle za osobe koje su također osjetljive na te teme. Teško je, dakle, točno odgovoriti komu su katolici dali svoj glas, ali se može reći da su se bez sumnje opredijelili za spomenute teme. Katolička je crkva, kao i kršćanstvo općenito, veoma pozorna na europsku „činjenicu“. Crkva je osjetljiva, pa i kritički kad su u pitanju nedostatci Europe, ona želi ujedinjenu Europu, ali nisam siguran da su europske ustanove svjesne te vrijednosti, odnosno crkvene važnosti u europskoj izgradnji – ustvrdio je msgr. Giordano.
Govoreći pak o novom sastavu Europskog parlamenta, rekao je kako se Europa mora zabaviti o sebi, ne može jednostavno reći: nastavimo istim putom. Prije svega mora se zabaviti odnosom između Istoka i Zapada. Nešto nije u redu u tome odnosu, vjerojatno je još jak zapadni proces koji se pokušao proširiti se na europski istok, a to narodi u dubini ne shvaćaju, možda se Zapad nije ni potrudio ozbiljno razumjeti Istok. Osnovno je u biti shvatiti kakvu Europu želimo – istaknuo je msgr. Giordano i dodao kako je Crkva uvijek mislila na Europu u kojoj će države imati temeljnu ulogu, stoga se moramo zabaviti pitanjem – kakvu želimo Europu, kako izgraditi Europu u kojoj će tradicije naroda i država biti vrjednovane, i kako se mogu ujediniti identiteti u zajedničkoj izgradnji. Uvjeren sam da se apsolutno mora razmisliti o europskome identitetu, odnosno o europskoj duši – zaključio je msgr. Giordano.