Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji - 7. lipnja 2009.

Papa Benedikt XVI. je jučer u nagovoru prije molitve Anđeoskog pozdravljenja nazočne hodočasnike i vjernike diljem svijeta pozvao da rastu u vjeri u trojstveno otajstvo. Draga braćo i sestre, nakon uskrsnoga vremena, koje je svoj vrhunac imalo u blagdanu Pedesetnice, liturgija predviđa ove tri Gospodnje svetkovine: danas je Presveto Trojstvo; sljedeći četvrtak je blagdan Tijelova (Corpus Domini) koji će se u mnogim zemljama među kojima je i Italija slaviti sljedeću nedjelju; i na kraju, sljedeći petak je blagdan Presvetoga Srca Isusova. Svaka od tih liturgijskih prigoda ističe određenu perspektivu s koje se obuhvaća cijelo otajstvo kršćanske vjere: na prvome mjestu stvarnost Boga koji je jedan i trojstven, pa sakrament euharistije i božansko-ljudsko središte Kristove osobe. Zapravo je riječ o aspektima jedinstvenoga otajstva spasenja, koji na određeni način sažimlju cijeli put Isusove objave, od utjelovljenja do smrti i uskrsnuća pa sve do Uzašašća i dara Duha Svetoga kazao je Sveti Otac.
Upravo danas razmatramo Presveto Trojstvo onako kako nas je s njime upoznao Isus. On nam je objavio da je Bog ljubav "jedan Bog u trojstvu osoba jednake božanske naravi" (Predslovlje): on je Stvoritelj i milosrdni Otac; on je jedinorođeni Sin, vječna utjelovljena Mudrost, koji je za nas umro i uskrsnuo; konačno, on je Duh Sveti koji pokreće sve, svemir i povijest, prema potpunoj konačnoj rekapitulaciji. Tri Osobe koje su samo jedan Bog jer je Otac ljubav, Sin je ljubav, Duh je ljubav. Bog je sav i samo ljubav, najčistija ljubav, beskrajna i vječna. Ne živi u nekoj sjajnoj usamljenosti, već je neiscrpan izvor života koji se neprekidno daruje i priopćava. To u nekoj mjeri možemo naslutiti promatrajući kako makrokozmos: našu zemlju, planete, zvijezde, galaksije, tako i mikrokozmos: stanice, atome, najmanje čestice. U svemu onome što postoji na neki je način utisnuto "ime" Presvetoga Trojstva, jer cijeli bitak, sve do krajnjih čestica predstavlja bitak u odnosu i tako se pokazuje Bog-odnos, te se u krajnjem slučaju pokazuje stvarateljska Ljubav. Sve proistječe iz ljubavi, teži prema ljubavi i pokreće se potaknuto ljubavlju, naravno s različitim stupnjevima svijesti i slobode istaknuo je Papa.
"Jahve, Gospode naš / divno je ime tvoje po svoj zemlji" (Ps 8,2) – kliče Psalmist. Govoreći o "imenu", Biblija pokazuje Boga samoga, njegov najtočniji identitet; identitet koji se odražava nad svim stvorenjem, gdje svako biće samo zbog svoga postojanja i zbog "tkiva" od kojega je načinjeno upućuje na transcendentalno Počelo, na vječni i beskrajni Život koji se daruje; jednom riječju: na Ljubav. "U njemu – rekao je sveti Pavao na areopagu u Ateni – živimo, mičemo se i jesmo" (Dj 17,28). Najjači dokaz da smo stvoreni na sliku Trojstva je ovaj: samo nas ljubav čini sretnima, jer živimo u odnosu, i živimo da bi ljubili i bili ljubljeni. Koristeći analogiju koju sugerira biologija, reći ćemo da ljudsko biće u vlastitom "genomu" nosi duboki trag Trojstva, Boga-Ljubavi – naglasio je Benedikt XVI.
Djevica Marija, u svojoj poslušnoj poniznosti, učinila je sebe samu službenicom božanske Ljubavi: prihvatila je Očevu volju i začela Sina po Duhu Svetom. U njoj si je Svemogući stvorio dostojan hram i od nje učinio model i sliku Crkve, otajstvo i dom zajedništva za sve ljude. Neka na pomogne Marija, ogledalo Presvetoga Trojstva, da rastemo u vjeri u trojstveno otajstvo zaključio je na kraju Sveti Otac.