Uz liturgijska čitanja Svetkovine Duhova razmišlja o. Josip Batinić

Danas Crkva slavi svetkovinu Duhova. Ovo je blagoslovljeni dan, kada se Crkva prisjeća kako je Gospodin Isus Krist dovršio vazmeno djelo spasenja, te na današnji dan poslao Svetoga Duha prestrašenim apostolima i njegovu vjernom narodu. Ujedno ovaj se dan smatra i rođendanom Crkve, danom utemeljenja Crkve, danom kada je zajednica počela živjeti kao kršćanska zajednica pod vodstvom apostola. Ne samo da je riječ o rođendanu Crkve, nego o rođendanu svakog apostola. Ako rođenjem započinje život, početak stranice života, dakle novost života, upravo tu novost kod učenika je Duh Sveti postigao.
Novost života kod apostola zajamčena je u novom slobodnom doživljavanju sebe, naime nisu više zastrašeni za svoju egzistenciju. Postali su sposobni i uz cijenu života davati svjedočanstvo za Isusa Krista i širiti svijetom navještaj njegova spasenja. Obdarenost Duhom Svetim kod apostola rezultiralo je da su obdareni počeli govoriti o veličanstvenim Božjim djelima na način da su ih razumjeli ljudi različitih jezika. Ovako to posvjedočiše Djela apostolska 2, 4: ”Svi se oni napuniše Duha Svetoga, te počeše govoriti tuđim jezicima, kako ih je već Duh nadahnjivao da govore.
Kada razmišljamo o novosti života koju Duh Sveti daje, k tomu potrebno je reći, da nas Duh Sveti obdaruje različitim darovima na što i upozori Pavao u 1Kor 12 ,,te Duh Sveti je taj koji nas sve povezuje vezama ljubavi. "On daje svetost, mir, ljepotu, život u Crkvi. On je duša Otajstvenog tijela Crkve. Bez Duha Svetoga Bog je daleko, Krist zatvoren u prošlost, Evanđelje mrtvo slovo, Crkva samo organizacija – vanjska moć. U Duhu Svetome i po Duhu Svetom Krist je prisutan, Evanđelje postaje život, Crkva ostvaruje trojstveno jedinstvo u Bogu, autoritet je bratska služba, liturgija anticipacija Božje slave" (usp. Patr. Atenagora)
Prema Evanđelju životnost Duha Svetoga očitom se pokazala kada se Isus ukazuje apostolima govoreći im: Mir vama. To nije mir od svijeta. To je mir od Duha Svetoga. Mir koji donosi radost i sreću, mir koji obogaćuje, koji potiče na ljubav i na praštanje. Reče im također: „primite Duha Svetoga. Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im, kojima zadržite, zadržani su im“. Crkva u ovim prethodnim riječima vidi ustanovljenje sakramenta pomirenja. Sakrament ispovijedi jest znak ljubavi Božje, Isusove prema nama grešnicima. To je znak da vjerujemo u Duha Svetoga koji je oprosni Duh. To je Duh milosrđa. To je Duh koji nas poziva da opraštamo grijehe jedni drugima kao što Bog nama oprašta.
"Isus ga obeća kao drugog Branitelja koji će nastaviti njegovo djelovanja, koji će učenike braniti u svijetu i uvoditi u svu istinu" (I. Dugančić). Njegova uloga, prisutnost i djelovanje je vidljivo što 'Crkvi omogućuje da živi Božjim životom kroz povijest čovječanstva, što sjedinjuje cijeli ljudski rod u zajednicu Božje obitelji, što čini Crkvu živom zajednicom vjernika iz različitih naroda, omogućuje jedinstvo Crkvi uz svu različitost njenih članova' (usp. I. Dugančić), 'daje nam zaživjeti – po ljubavi koju on razlijeva u srcima našim' (usp. B. Duda)
Znakove prisutnosti Duha Svetoga možemo prepoznati ne samo u životu svetaca, nego i u životima običnih praktičnih kršćana vjernika. "Sjetimo se samo prvih kršćanskih vremena kada poganski vlastodršci donose presudu smaknuća kršćana na najokrutniji način. I tada vjernici puni Duha Božjega najdostojanstvenije biraju smrt nego izdaju svoga kršćanskog uvjerenja.
Duh govori i danas. Duha Svetoga zamjećujemo na djelu: svaki put kad susretnemo koju odvažnu majku koja unatoč velikim žrtvama ne sustaje i ne očajava nego hrabro ide dalje; svaki put kad vidimo kako neki otac svjedoči svoju vjernost prema Bogu i svojoj obitelji; svaki put kad susretnemo mlade koji se bore za svete ideale, svaki put kad na licima bolesnih i nemoćnih otkrivamo jedan tajanstveni mir, vedrinu i radost" (N. N). Osobito danas na Svetkovinu Duhova neka naša česta molitva bude: “Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje”.