Multietnička Crkva u Peruu

Život koji čine jednostavne stvari, ovisan o klimatskim uvjetima prašume, na prostoru na kojemu se svećenici s puno problema kreću samo riječnim putom – život je to domorodačkoga pučanstva u Vikarijatu Iquitos u Peruu. Povjeren pastoralnoj skrbi španjolskih augustinaca, u vikarijatu danas rade i redovnici iz Afrike i Australije. Govoreći u razgovoru za našu radio postaju o životu katolika u peruanskoj prašumi, biskup Julián García Centeno, apostolski vikar u Iquitosu, napomenuo je kako se vikarijat širi na više od 100.000 četvornih kilometara, i to na šumskome području na kojemu nema cestâ. Stanje je stoga vrlo teško jer je kretanje moguće samo riječnim putom. Osim toga, imamo malo svećenika i redovnica, pa oni ne stignu poći u sva područja – rekao je biskup i naglasio kako su im potrebni katehisti i animatori zajednica. Što se tiče obrazovanja, rekao je da je i ono oskudno; u vikarijatu, naime, postoji pet župskih zavoda i oko 9000 učenika.
Biskup je nadalje napomenuo kako postoji i jedan kontemplativni samostan, ali s malo zvanja jer – kako je rekao – ljudi ne shvaćaju što znači molitva i kontemplacija, a imamo i sjemenište s 26 sjemeništaraca. Taj je vikarijat povjeren španjolskim augustincima, ali budući da i u Španjolskoj ima malo zvanja, u posljednje vrijeme svećenici dolaze i iz drugih zemalja, a ima i onih koji ne pripadaju Redu svetoga Augustina, pa tako – prema biskupovim riječima – ima svećenika koji dolaze iz Australije, Engleske, Malte i Poljske. Redovnice, međutim, dolaze ponajviše iz Afrike, Indonezije, ali i iz Njemačke, Francuske…. Naša je Crkva stoga univerzalna Crkva s različitim mentalitetima, ali svi smo zadovoljni svojim poslanjem, jako smo povezani i uzajamno se ohrabrujemo – rekao je biskup Centeno.