Nadbiskup Tomasi o zabrani kazetnih bombi

Pomoć žrtvama bombi koje su nakon sukoba ostale neeksplodirane zahtijeva četiri konkretne mjere: potrebno je da države i nadnacionalna tijela koja se bave sličnim problemima zajamče redovita sredstva; potrebno je ustanoviti odgojne i obrazovne strukture koje će žrtvama omogućiti tjelesnu i psihološku rehabilitaciju, kao i strukture koje će biti u stanju poduprijeti ponovno društveno, gospodarsko i političko uključivanje žrtava. Četvrta i posljednja mjera zahtijeva primjenu politike stvarne pomoći koja će voditi računa, ne toliko o samoj žrtvi, koliko o njezinoj obitelji i lokalnoj zajednici. Te je mjere istaknuo nadbiskup Silvano Maria Tomasi, stalni promatrač Svete Stolice pri Organizaciji ujedinjenih naroda u Ženevi. Nadbiskup je, naime, koncem travnja sudjelovao u radu Skupine stručnjaka zemalja koje su ratificirale V. protokol o zaostalim neeksplodiranim ratnim napravama.
Prevencija i pomoć dva su stožera Protokola – napomenuo je nadbiskup, ističući poglavito načelo prema kojemu sve žrtve sukoba i raznih kategorija oružja i municije imaju pravo na pomoć bez diskriminacije. U tu su svrhu – kako je rekao nadbiskup – odgoj i profesionalno obrazovanje savršeno sredstvo na putu ponovnoga društvenog, gospodarskog i političkog uključivanja. Još jedna bitna dimenzija odnosi se na suradnju koju bi zemlje donatori i humanitarne agencije trebale primjenjivati u pomoći žrtvama kazetnih bombi i protupješačkih mina – rekao je nadbiskup Tomasi pojašnjavajući kako veliku većinu zemalja pogođenih tim problemom čine zemlje u razvoju, te zbog toga one nisu u stanju ispuniti svoje obveze bez međunarodne pomoći.