U vremenu krize kršćani trebaju ponovno otkriti znakove Duha Svetoga u svojoj povijesti
– istaknuo je Salvatore Martinez, predsjednik talijanskoga ogranka pokreta „Obnova
u Duhu Svetome“. Duh Sveti je „nepoznati Bog“ jer je – u Svetome pismu – skriven iza
koprene brojnih znakova, ali On je također Bog koji je prve kršćane učinio neustrašivim
svjedocima Crkve, dajući im potrebnu snagu da iziđu iz dvorane Posljednje večere u
javnost. Govoreći o nadolazećoj svetkovini Duhova u razgovoru za našu radio postaju,
Salvatore Martinez osvrnuo se na poruku dvorane Posljednje večere. Treba ostati u
dvorani jer se u njoj Crkva rađa i cvjeta. Apostoli su bili složni i ustrajni u molitvi,
tu poruka i danas valja prihvatiti s ljubavlju i poniznošću. Sloga dakle u molitvi:
treba zajedno željeti dolazak Duha Svetoga; te ustrajnost, ne površna, povremena ili
slučajna molitva. U raspoloženju prvih kršćanina i moleće Crkve krije se jedna tajna:
tko zna govoriti Bogu, zna govoriti i ljudima, a Petar i apostoli nisu slučajno, pošto
su u molitvi primili Duha Svetoga, mogli izgovoriti ime Isusovo: nisu se bojali mučeništva,
nisu se sramili niti su više osjećali strah kao prije silaska Duha Svetoga, iako je
Isus bio uskrsnuo i ohrabrio ih – kazao je Martinez. Osvrnuvši se na znakove Duha
Svetoga, rekao je kako se ne smije zaboraviti da crkveni Oci poistovjećuju Duh s Božjim
prstom: On dakle ne privlači pozornost na sebe, nego pokazuje Isusa koji upućuje na
Oca. Duh Sveti je poniznost Božja i očituje se pod tim znakovima. On je vatra koja
iznutra grije život kršćanina i Crkve. Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. su nas podsjetili,
jedan da treba osjetiti žar – žar ljubavi u srcu – svaki put kada govorimo ili predlažemo
Isusa, a drugi da se Bog bez ljudi u čijem je srcu Bog i Duh Sveti neće moći vratiti
u povijest. Duh je poput vjetra, kada se pojavi onda je silan, odnosi maglu, prašinu,
i sve što zaudara umorom i po truleži. Vjetar je dimenzija dinamizma a Crkva je u
pokretu. Crkveni pokreti su izraz pokreta Duha. Voda je također simbol Duha: živimo
u vremenu, u društvu koje se raspoznaje po ponekad zabrinjavajućoj suši, a Duh osvježava,
unosi novu svježinu u kršćansko svjedočenje i naviještanje evanđelja – istaknuo je
Martinez. Na primjedbu kako je papa Lav XIII, koncem XIX. stoljeća objavio encikliku
o Duhu Svetome, u kojoj je„nepoznatome Bogu“ povjerio nadolazeće stoljeće, rekao je
kako se povijest često ponavlja, a pozornost na prvenstvo Duha je ključna za shvaćane
ovoga vremena. Lav XIII., papa socijalnih enciklika, imao je znakovito predviđanje
u vrijeme velikih preokreta, promjena i modernizacije. Danas modernost gubi korak:
često se susrećemo s posrtajima, neučinkovitostima i bijedama modernoga doba. Stoga,
upravo u vrijem krize, moramo potvrditi da Duh Sveti nije u krizi, da ljubav Božja
nije u krizi, a da su kršćani u teškim trenutcima ljudske povijesti očitovali nutarnju
snagu koja slabe čini jakima, neuke mudrima, nesposobne sposobnima. To je prvenstvo
Duha Svetoga, treba se vratiti Duhu Svetome – zaključio je Martinez.