Uz liturgijska čitanja 7. uskrsne nedjelje razmišlja o. Josip Batinić
Čut ćemo danas u liturgiji - Ivanovu evanđelju “Sveti Oče, čuvaj u svome imenu one
koje si mi dao, da budu jedno kao mi! (17, 11b). Isus se obraća Ocu moleći zaštitu
za one koje mu je povjerio. Molitvom prikazuje Ocu ponajprije svoje učenike, a onda
i sve vjernike. Isus u svojoj velikosvečeničkoj molitvi ima nakanu da njegovi vjernici
žive zajedništvo – da budu jedno, da imaju puninu njegove radosti, da ih očuva od
zloga koji je prisutan u svijetu. Isus moli ovu molitvu jer je svjestan da u svijetu
djeluje Zli, kojega Isus naziva “knez ovoga svijeta” (Iv 12, 31, 14, 30; 16, 33). Upravo
zbog prisutnosti Zloga u svijetu, Isus želi da njegovi učenici budu u svijetu da nastave
Njegovo djelo širenja radosne vijesti, da bi bili pomoć vjernicima, palili svijetla,
te razgonili tamu koju Zli stvara. Iz Isusove molitve doznajemo u kakvoj se situaciji
može naći njegov učenik, odnosno tko su njegovi sljedbenici pred svijetom. Isusove
učenike i njegove vjernike svijet ne gleda uvijek dobronamjerno. Oni su svijetu ponekad
objekt mržnje i kao takovi često kamen spoticanja. I sam Isus navodi razlog tomu,
jer je učenicima "predao Očevu riječ i svijet ih zamrzi jer ne pripadaju svijetu"
(usp. 17, 14). Prezir, mržnja, progonstva od svijeta pratit će Isusova sljedbenika
zbog same pripadnosti Kristu, zbog življenja drugačijih vrednota, iz razloga što Isusov
učenik se bori za Kraljevstvo Božje i što nastoji živjeti i slijediti zakon Duha Božjeg.
Miljenici svijeta su uvijek oni koji potiču lagodan život, život bez odricanja,
žrtve, život zabave, dakle život konformizma, hedonizma, život po zakonu tijela. Svijet
će smatrati svojima uvijek one koji ne inzistiraju na vrhunaravnim načelima, načelima
moralnosti, na programima života. Od Isusa možemo čuti: "Svijet neće podnositi zdrava
nauka, nego će slijediti lažne proroke". "Kako drukčije protumačiti atentat na papu
Ivana Pavla II i priora zajednice u Taizeu, R. Schutza, dvojice ljudi koji su se toliko
zalagali za okupljanje svih ljudi oko duhovnih vrednota"(I. Duganđić). Što je zapravo
svijet i koja je njegova temeljna stvarnost, prepoznaje se i kroz apel apostola Ivana
kada nas upozorava: "Ne ljubite svijeta…Jer što god je svjetsko – požuda tijela i
požuda očiju i oholost života – nije od Oca" (1Iv 2, 15-16). Apostol Pavao će napisati
Rimljanima: "Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu"(12, 2). Možda smo i pred pitanjima
što još trebamo činiti s obzirom na svijet? Po nalogu Isusovu pozvani smo da idemo
u svijet da bismo naviještali radosnu vijest krsteći narode u ime Oca i Sina i Duha
Svetoga, a to Isus reče na dan svoga uzašašća. Isus je tada zapalio svjetlo u srcima
apostola. "Oni koji su prihvatili svjetlost nisu više od ovoga svijeta, ali ostaju
u njemu da budu 'sol zemlje i svjetlo svijeta'. Ne smiju zapravo bježati od svijeta,
nego se kloniti zla u njemu i nadvladati ga vjerom. Svjedočanstvom života po vjeri
oni sudjeluju u nadvladavanju zla u svijetu i u stvaranju novoga neba i nove zemlje
– novog otkupljenog svijeta" (B. Duda). Papa Pavao VI. je jednom priliko izrekao
ove riječi: “Laik – vjerni kršćanin, po naravi je svjedok. Njegovo zanimanje je svjedočenje...
On je svjedok onoga što Crkva uči, što mu je Duh Sveti dao da primi i na neki način
iskusi i živi. No kako velik zadatak – biti svjedok Kristov! Svatko od nas to može
i treba biti.” Da li smo to? Ipak, "Crkvi mora predstavljati veliko ohrabrenje što
je Isus molio da ostane u njegovu imenu i da bude 'posvećena u istini'. Ohrabrena
tim Isusovim svjedočanstvom, Crkva mora činiti sve da Isusova molitva i danas donosi
svoje plodove" (usp. I. Dugančić). Znajmo i mi moliti kao i Isus.