Posljednji dan boravka pape Benedikta XVI. u Jeruzalemu obilježila su dva važna ekumenska
susreta. Sveti je Otac danas ujutro najprije pošao u Grčki pravoslavni patrijarhat,
gdje ga je dočekao patrijarh Teofil III. i poglavari kršćanskih zajednica u Svetoj
zemlji. Poslije je – nakon pohoda Svetome grobu – posjetio Armensko-apostolsku patrijarhalnu
crkvu u Jeruzalemu, kojoj je na čelu patrijarh Torkom Monoukian. Postoji zajedništvo
koje se rađa iz jedinoga naslijeđa vjere u Krista, i postoji sramota izazvana prekidom,
prije tisuću godina, toga početnog jedinstva. Ali još je jača svijest o nazočnosti
Duha Svetoga koji potiče podijeljene Crkve prema punome pomirenju – tim se riječima
Sveti Otac obratio poglavarima kršćanskih zajednica koje žive u Svetoj zemlji, a posebice
grčko-pravoslavnim kršćanima s patrijarhom Teofilom III., koji je na čelu 40.000 vjernika
raspršenih po Izraelu, Jordanu i na Zapadnoj obali. Nadahnjujući se obližnjom
Bazilikom Svetoga groba, koja podsjeća na otajstvo Isusove smrti i uskrsnuća, Papa
je govorio o odgovornosti u naviještanju Evanđelja, proizišloj iz daha Kristova Duha
Svetoga na apostole. U tom se dahu, kroz otkupljenje koje sjedinjuje, nalazi naše
poslanje! Ne čudi stoga, da upravo u svojoj velikoj želji da Krista ponesemo drugima,
da ih upoznamo s njegovom porukom pomirenja, osjećamo sramotu naše podjele – naglasio
je Sveti Otac te istaknuo kako ni danas, za današnje kršćane, nije promijenjen nalog
naviještanja Kristova pomirenja, ali ni obveza ponovnoga uspostavljanja jedinstva
Crkve. Moramo pronaći snage kako bismo udvostručili svoje zalaganje u usavršavanju
našega zajedništva, kako bismo ga učinili potpunim, i dali zajedničko svjedočanstvo
Očeve ljubavi koji šalje svoga Sina kako bi svijet upoznao njegovu ljubav prema nama
– napomenuo je Papa. Procjenjujući sadašnje stanje ekumenskih odnosa, Sveti se
Otac osvrnuo na povijest i na zagrljaje – kako je rekao – „velikoga simboličnog značenja“,
koji su u Jeruzalemu davno razmijenili Pavao VI. i ekumenski patrijarh Atenagora,
te prije nekoliko godina Ivan Pavao II. i patrijarh Diodoros. I nazočnost ekumenskoga
patrijarha Bartolomeja I. na Biskupskoj sinodi održanoj u listopadu prošle godine
u Vatikanu, također je bio znak otvorenosti već prisutnoga zajedništva između katolika
i pravoslavaca. Taj je sklad Papa primijetio i u radovima Zajedničkoga međunarodnog
povjerenstva za teološki dijalog, koji je poželio posebice kršćanskim zajednicama
Svete zemlje. Molim se kako bi se shvatilo da su težnje kršćana u Jeruzalemu u skladu
s težnjama svih njegovih stanovnika, koja god bila njihova religija, a one obuhvaćaju
život obilježen vjerskom slobodom i mirnim suživotom, te – na poseban način za mlade
naraštaje – slobodan pristup obrazovanju i radu, mogućnost smještaja i boravka obitelji,
te korist od gospodarske stabilnosti, kao i davanje prinosa – primijetio je Sveti
Otac. Prije odlaska u zračnu luku, Sveti se Otac susreo s armenskim apostolskim
patrijarhom Torkomom Manoukianom, rođenim u Iraku prije 90 godina. Nekoliko je stotina
vjernika srdačno dočekalo Papu u staroj patrijarhalnoj crkvi svetoga Jakova, srcu
zajednice apostolskih Armenaca u Svetoj zemlji, kojih je oko 10.000. Naš je današnji
susret, obilježen srdačnim i prijateljskim raspoloženjem, još jedan korak na putu
prema jedinstvu koje Gospodin želi svim svojim učenicima. Posljednjih smo desetljeća,
zahvaljujući Bogu, osjetili veliki razvoj u odnosima između Katoličke Crkve i Armenske
apostolske Crkve – primijetio je Papa. Taj je dijalog, poduprt molitvom, napredovao
u nadilaženju prošlih nesporazumâ, i puno obećava za budućnost (…) – rekao je Sveti
Otac, te rad Mješovitoga povjerenstva povjerio Duhu mudrosti i istine, kako bi donio
bogate plodove za rast jedinstva kršćana, i napredak u širenju Evanđelja među muškarcima
i ženama našega doba.