O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

Svečanim euharistijskim slavljem, koje je danas na splitskoj rivi uz sudjelovanje velikoga mnoštva vjernika predvodio venecijanski patrijarh kardinal Angelo Scola, Splitsko-makarska nadbiskupija i grad Split proslavili su svetkovinu svoga nebeskog zaštitnika svetoga Dujma, biskupa i mučenika, koji je svoj život – kako je u u svome pozdravu istaknuo domaći biskup Marin Barišić – položio u amfiteatru vječne borbe: života i smrti, ljubavi i mržnje, istine i laži.
Kardinal Scola u svojoj je propovijedi podsjetio na pastoralni pohod sluge Božjega pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, 1998. godine, te na njegove riječi kako su mu sveti Dujam i blaženi kardinal Alojzije Stepinac dali mogućnost „idealno zagrliti i povezati dva tisućljeća povijesti: od kršćanskih mučenika za vrijeme rimskih progona sve do progona Crkve iz nedavnog komunističkog režima“. Venecijanski patrijarh vjernike je potom na poseban način pozvao da žive „euharistijskim stilom“ življenja. Svaki dan muškarci i žene svih naraštaja, svih naroda i kultura žive svoj nezaobilazni odnos sa stvarnošću koja je prožeta ljubavlju, radom i odmorom. Upravo iz unutarnje snage ljubavi, rada i odmora kršćanin je pozvan živjeti sve životne okolnosti i sve odnose polazeći od potpunog predanja sebe, poput mučenika koji su to naučili od Krista. Zbog ovoga smatram od temeljne važnosti zalaganje vaše mjesne Crkve koja je ovu godinu posvetila sakramentima. Sakramenti doista nisu ništa drugo nego svakodnevna pomoć koju nam Crkva nudi kako bismo živjeli različite, ali Kristom zahvaćene aspekte našega življenja. Ako se predamo smislu života koji izvire iz sakramenata, onda već na ovoj zemlji imamo iskustvo stostrukih plodova. Život vječni već od sada se unaprijed ostvaruje u većoj punini čovještva – poručio je kardinal Scola.
Prigodom 20. obljetnice biskupske službe zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, Nadbiskupski duhovni stol uputio je pismo u kojemu se poziva sve svećenike, redovnike i redovnice, a osobito župnike i upravitelje župa Zagrebačke nadbiskupije, da se u svojim župskim i drugim zajednicama na dan nadbiskupova imenovanja za biskupa u nedjelju, 10. svibnja, kao i na dan njegova biskupskog ređenja u četvrtak, 25. lipnja, u euharistijskim slavljima u molitvi posebno spomenu zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. U pismu koje potpisuju pomoćni zagrebački biskupi Vlado Košić, Valentin Pozaić i Ivan Šaško također je upućen poziv na proslavu ove obljetnice, koja će se održati u zagrebačkoj katedrali, na samome početku Svećeničke godine, u subotu, 20. lipnja, u sklopu prezbiterskog ređenja. Nadbiskup Josip Bozanić za biskupa je imenovan 10. svibnja 1989. godine, a po molitvi i polaganju ruku kardinala Franje Kuharića zaređen je za biskupa 25. lipnja 1989. godine.
Misa zadušnica za dr. Dragutina Kniewalda, u povodu 30. obljetnice njegova preminuća, služena je prošloga utorka u župskoj crkvi Svetoga Blaža u Zagrebu, a predvodio ju je otac Božidar Nagy, postulator kauze za kanonizaciju blaženoga Ivana Merza. Dr. Dragutin Kniewald bio je zaslužni svećenik i istaknuti sveučilišni profesor liturgike, pastoralne teologije, te crkvene umjetnosti na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Svojim radom i pisanjem posebno je zadužio kauzu za kanonizaciju blaženoga Ivana Merza, o kojemu je 1932. napisao prvi životopis i tako široj javnosti otkrio njegovu svetačku veličinu. Uz brojne zasluge dr. Kniewalda za Crkvu u Hrvata, posebice valja istaknuti i njegovu pionirsku ulogu u liturgijskoj obnovi – kazao je među ostalim otac Nagy, dodavši kako je 30. obljetnica njegove smrti još jednom podsjetila na toga velikog čovjeka Crkve i na potrebu boljeg proučavanja njegova života i djelovanja.
Dr. Dragutin Kniewald rođen je u Zagrebu 1889. godine. Kao čovjek velikih sposobnosti sve svoje talente stavlja u službu Crkve i dobra hrvatskog naroda. Tri su bila velika područja kojima je dr. Dragutin Kniewald posvetio svoju neumornu i ustrajnu djelatnost: liturgijska obnova u hrvatskome narodu, znanstveno istraživanje na polju teoloških disciplina i odgojna djelatnost među hrvatskom mladeži. Među brojnim zaslugama što ih je dr. Kniewald stekao za Crkvu u Hrvata svakako jesu i prijevod na hrvatski Rimskoga misala koji je doživio čak šest izdanja, zatim njegova uloga u pripremnoj liturgijskoj komisiji Drugoga vatikanskog sabora, kada je na temelju hrvatskih liturgijskih glagoljskih knjiga otvoren put raspravi o uvođenju narodnog jezika u liturgiju, a također treba istaknuti i njegovu ulogu u spašavanju od uništenja Baščanske ploče za vrijeme II. svjetskog rata.