Papa primio članove Papinske akademije za društvene zanosti

Crkva promiče prava svih ljudskih bića, počevši od prava na život, slobodu savjesti i vjersku slobodu – to je ukratko srž Papina govora koji je izrekao primivši u Vatikanu sudionike opće skupštine Papinske akademije za društvene znanosti koja se održava na temu „Katolički socijalni nauk i ljudska prava“. Sveti je Otac između ostaloga ponovno upozorio na sramotni problem gladi u svijetu, ističući činjenicu da je središnje pitanje dostojanstva osobe i ljudskih prava točka u kojoj se susreću crkveni nauk i suvremeno društvo.
Papa je podsjetio na zlatno pravilo za orijentaciju na području ljudskih prava, koje se nalazi u Evanđelju, a glasi: „Ono što želite da ljudi čine vama, to isto vi činite njima“. Ljudska se prava odnose na sve ljude, a ne samo na neke, jer su povezana sa samom naravi čovjeka koji je stvoren na sliku i priliku Božju. Čovječanstvo je kroz povijest sve više postajalo svjesno ljudskih prava i njihove univerzalnosti – napomenuo je Sveti Otac. Tako je moderno doba, nadahnjujući se kršćanskom porukom o slobodnome odnosu ljubavi između Boga i svakoga čovjeka, razvilo načelo o univerzalnome pravu na slobodu. Istovremeno, moramo uvijek podsjetiti da tu istu slobodu treba osloboditi – primijetio je Papa te dodao kako je Krist taj koji ju oslobađa.
U prošlome stoljeću, nakon velikih patnji koje su prouzrokovala dva svjetska rata, te neizrecivih zločina koje su počinile totalitarne ideologije, međunarodna je zajednica postigla novi sustav međunarodnoga prava utemeljenoga na ljudskim pravima, i to djelujući u skladu s porukom Benedikta XV. koji je pozvao zaraćene strane u Prvome svjetskom ratu da materijalnu snagu oružja pretvore u moralnu snagu prava. Tako su ljudska prava postala uporište zajedničkoga univerzalnog ethosa – barem na razini težnje – za veći dio ljudskoga roda – primijetio je Papa.
U svim je ljudima prisutan „logos“ koji im pomaže razlikovati, ne samo istinito od lažnoga, nego i dobro od zla, i pravednost od nepravde. Ta sposobnost rasuđivanja svakoga čovjeka čini sposobnim shvatiti 'naravni zakon', koji nije drugo doli sudjelovanje u vječnome zakonu – napomenuo je Sveti Otac te pojasnio da je naravni zakon univerzalni vodič koji svi prepoznaju, i na temelju kojega se svi ljudi mogu razumjeti i uzajamno voljeti. Ljudska su prava, u konačnici, ukorijenjena u sudjelovanje Boga koji je stvorio svako ljudsko biće s razumom i slobodom. Ako se taj etički i politički temelj zanemari, ljudska su prava krhka, jer su lišena svojega čvrstog temelja – naglasio je Papa.
Podsjetivši potom na težinu socijalnih problema izraženih globalizacijom i sadašnjom gospodarskom krizom, Sveti je Otac posebice istaknuo očevidno razmimoilaženje između ravnopravnosti u pripisivanju pravâ, i nejednakosti u pristupu sredstvima za dostizanje tih prava. Za kršćane koji stalno mole Boga 'kruh naš svagdašnji daj nam danas', sramotna je tragedija da jedna petina čovječanstva još uvijek trpi zbog gladi. Jamčenje odgovarajuće opskrbe hranom, kao i zaštita životnih izvora poput vode i energije, od svih međunarodnih vođa zahtijeva raspoloživost za pošteno djelovanje, i u poštovanju naravnoga zakona, kako bi se promicala solidarnost i pomoć s najslabijim područjima i narodima na planetu, i to kao najdjelotvornija strategija za uklanjanje socijalnih razlika među zemljama i društvima, kao i za veću opću sigurnost. Riječ je o zaštiti ljudskih prava o kojima se ne može pregovarati, a koja su utemeljena na božanskome zakonu – rekao je na koncu Sveti Otac.