U Vatikanu održan koncert u Papinu čast

Srdačno pozdravljajući sve, najtoplije zahvaljujem predsjedniku Italije, časnom Girgiu Napolitanu, koji mi je, u prigodi četvrte obljetnice moga pontifikata, upriličio ovu izvanrednu glazbenu priredbu. Hvala vam, gospodine predsjedniče, također i na pozdravnim riječima, a srdačno pozdravljam i vašu suprugu. Radostan sam što mogu pozdraviti druge talijanske vlasti, kao i gospodu veleposlanike i razne uglednike koji su nas počastili svojom nazočnošću – rekao je Sveti Otac pozdravljajući nazočne na sinoćnjem koncertu u dvorani 'Pavao VI'.
Očito zadovoljan povratkom Orkestra i Zbora „Giuseppe Verdi“ iz Milana, Sveti je Otac zahvalio svima koji su organizirali koncert, a poimence je spomenuo ravnateljicu Zhang Xian, te dirigenta zbora Erinu Gambarini i tri solistice. Njihova vještina i zanos unijeli su novi život u skladbe trojice velikih autora: Vivaldija, Haydna i Mozarta. Odabrane skladbe su veoma shodne liturgijskome vremenu, to jest Uskrsu. Prvo smo slušali 95. Haydnovu simfoniju, možemo reći da ona po svojoj postupnoj dramatičnosti izražava uskrsni hod koji podsjeća na hod duše prema miru i vedrini. Nakon toga, uživali smo u 35. Mozartovoj simfoniji, kao da se željelo potvrditi pobjedu života nad smrću, radosti nad žalošću. Izvedba je dinamična, pri kraju je čak neodoljiva, a glazbenici su nam omogućili da osjetimo kako se snaga može uskladiti s milošću. A to se u najvišem stupnju zbiva – ako mi je dopuštena usporedba – u Božjoj ljubavi, u kojoj se podudaraju moć i milost – istaknuo je Benedikt XVI.
Govoreći pak o glasovima i o zboru, rekao je kako su oni čar glazbe pretvorili u riječ. A nije slučajno da je bila prva riječ „Veliča“. On je izišla iz Marijina srca, Božje ponizne miljenice, ta je riječ svakodnevni hvalospjev Crkve, upravo u vrijeme večernje, časa koji zove na razmišljanje o smislu života i povijesti. Naravno, hvalospjev „Veliča“ pretpostavlja Uskrsnuće, to jest Kristovu pobjedu: Bog je u njemu ispunio svoja obećanja, a Božja se milost očitovala u svojoj paradoksalnoj moći. Što pak reći o Vivaldijevoj glazbi - primijetio je Papa. Prije svega valja spomenuti činjenicu da je on solističke napjeve hotimično skladao za neke svoje pjevačice, učenice u venecijanskoj bolnici Pijeta: za pet sirotica s izvanrednom glasovnom kvalitetom. Kako ne pomisliti ovdje na poniznost mlade Marije, kojoj Bog učini „velika djela“. Ti pet solo-napjeva kao da predstavljaju Djevičin glas, dok zborni dijelovi predstavljaju Crkvu-Zajednicu. Obadvije su: Marija i Crkva, ujedinjene u jedinom hvalospjevu „Svetome“, Bogu koji u povijesti, snagom ljubavi, ostvaruje svoj plan pravde. Na koncu, zbor je Mozartovo uzvišeno remek-djelo „Ave verum corpus“ zaodjenuo riječju. Tu se razmišljanje uzdiže do kontemplacije: pogled duše zaustavlja se na Presvetome Sakramentu, prepoznajući Tijelo Gospodinovo, tijelo koje se žrtvovalo na križu iz kojeg je potekao izvor općega spasenja. Mozart je malo prije svoje smrti složio tu skladbu, može se reći da glazba biva molitvom, spokojno predavanje srca Bogu – zaključio je Benedikt XVI. preporučujući se u molitve nazočnih kako bi uvijek mogao svoju službu vršiti po želji Gospodinovoj. On, koji je naš mir i naš život, neka blagoslovi sve vas i vaše obitelji.