Crkvena zbivanja u BiH

Već je prešlo u tradiciju da se prvog dana Gospina mjeseca svibnja brojni hodočasnici okupe u jednom od najstarijih marijanskih svetišta u Bosni i Hercegovini u Olovu, gradiću koji se nalazi pedesetak kilometara sjeveroistočno od Sarajeva, te upravo tamo započnu svibanjsku pobožnost Majci Božjoj. Grupe hodočasnika došle su brojnim autobusima i automobilima u ovo svetište iz raznih krajeva ali i pješice od Sarajeva, Kiseljaka, Vareša i Brčkog kako bi se okupili pred Gospinim likom zajedno s nadbiskupom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem, novoizabranim franjevačkim provincijalom fra Lovrom Gavranom i brojnim svećenicima, redovnicima i redovnicama. U vremenu neke vrste etničke getoizacije u Bosni i Hercegovini ovakva okupljanja u svetištima i mjestima u kojima živi malen broj katolika izraz su svijesti o vlastitoj povijesti ali i misijskog poslanja Crkve. Treba podsjetiti da prvi franjevački samostan i crkva u Olovu potječu još iz 14. stoljeću te da se prvi njegov pisani spomen nalazi u dubrovačkom ljetopisu iz 1454. godine.
A u Sarajevu 28. travnja biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine održali su svoje izvanredno zasjedanje te razmotrili neka najaktualnija pitanja na razini krajevne Crkve. U srijedu, 29. travnja održali su svoj četvrti redovni godišnji susret s članovima Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića. Sudjelovali su svi biskupi BK BiH i svi provincijalni poglavari i poglavarice u BiH. Imajući pred očima Godinu sv. Pavla, biskupi i provincijalni poglavari i poglavarice u središte svog razmišljanja stavili su ponajprije misionarsko djelovanje ovog apostola naroda koji je neumorno naviještao Krista te postao uzor i nadahnuće svim propovjednicima koji pronose radosnu vijest spasenja.
Razmišljajući o povjerenoj službi te o poslanju navjestitelja Božje riječi i onih koji služenjem kroz redovničku karizmu svjedoče Krista i služe Crkvi i svojoj zajednici, nastojali su prepoznati važnost čekanja odnosno strpljivosti u pripravi kroz molitvu i rad. U sposobnosti sv. Pavla da sluša i posluša prije svega apostole i njihova prvaka sv. Petra, uočavaju potrebu u današnje vrijeme da oni sami ali i svi članovi povjerenih im zajednica budu otvoreni iznad svega za slušanje Božje riječi ali i poslušnost Svetom Ocu i biskupima kao nasljednicima apostola. U tom duhu svjesni su problema i bolnih rana s kojima se suočava krajevna Crkva u Bosni i Hercegovini te smatraju svojom obvezom učiniti sve što je potrebno da bi se očuvalo jedinstvo vjere i crkveno zajedništvo.
U povodu osamstote obljetnice franjevačkog pokreta biskupi, provincijali i provincijalke razmišljali su i o liku sv. Franje koji je sa sv. Pavlom imao puno zajedničkog iako su ih razdvajala stoljeća: obojici je bio presudan susret s Kristom koji im je postao mjerilo, kriterij i sudbina njihova života; cijeli život im je bio služenje Gospodinu i preko Gospodina ljudima; obojica su doživjela najdublje iskustvo unutarnje preobrazbe. U ovome vremenu kada se i kod pojedinih osoba u duhovnome zvanju zamjećuje svojevrsni zazor i strah od vjerodostojnoga naviještanja Evanđelje, napose njegova svjedočenja i življenja u krajevima gdje su katolici manjina, biskupi, provincijali i provincijalke traže da svaki svećenik, redovnik i redovnica odišu duhom širine i otvorenosti prema svima u duhu Evanđelja i služenja.
U ovom duhu dobro je podsjetiti dobro je podsjetiti da su se sudionici Provincijskog kapitula Franjevačke provincije Bosne Srebrene, održanog u Sarajevu, potvrdili svoju baštinjenu povezanost s katoličkim pukom, Crkvom i hrvatskim narodom, kao i opredijeljenost za univerzalne vrijednosti zajedničkog života s drugim narodima i religijama u ovoj zemlji. U vezi s ustavnim promjenama istaknuli su da ustrajavaju pri mišljenju da bi Bosnu i Hercegovinu trebalo reorganizirati do ugasnuća Federacije BiH i Republike Srpske te da je za BiH najprimjereniji regionalni ustroj na principu jednakopravnosti svih naroda i općeg dobra svih stanovnika što bi bio najbolji poticaj za osiguravanje povratka kao temeljnog prava svakog pojedinca na život u slobodi i sigurnosti u svojoj zemlji i na svome posjedu.
Osim franjevaca, posebno veliki doprinos u Banjoj Luci i banjolučkom kraju dali su redovnici trapisti o čemu su na konferenciji za novinstvo u Banjoj Luci 27. travnja govorili banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica, redovnik trapist pater Zvonko Topić i ravnatelj Katoličkog školskog centra mons. Ivica Božinović. Konferencije je održana pod geslom: „I bi svjetlo na Vrbasu – trapisti 'prosvjetitelji' Banje Luke“ a povod je 110. obljetnica prve banjolučke električne žarulje, a za nju su zaslužni upravo trapisti koji su svojim neumornim radom, velikim umijećem i otvorenošću za suvremena tehnička dostignuća udarili temelje modernoj banjolučkoj industriji. Biskup Komarica je istaknuo da nepravda učinjena trapistima u vrijeme komunizma još uvijek nije ispravljena. Požalio se da vlasti nemaju dovoljno sluha za pružanje potpore karitativnom radu biskupije kao i to da Katolički školski centar još uvijek financiraju isključivo biskupija i njezini dobročinitelji.