Stanje kršćana u zaraćenim krajevima

Danas je Kalvarija rat koji traje 60 godina, vojna okupacija, nezaposlenost, ekonomska depresija, izjavio je latinski patrijarh u Jeruzalemu Fouad Twal u razgovoru za agenciju SIR posvećenom predstojećem posjetu pape Benedikta XVI. Svetoj zemlji. Danas se grade zidovi a ne opaža se da se tako zatvaramo u sebe. No ovoj zemlji ne trebaju zidovi već dijalog. Treba ukloniti uzroke straha koji nas udaljavaju jedne od drugih, pitati se zašto se bojimo jedni drugih, rekao je latinski patrijarh. Političari se, rekao je, moraju promijeniti, moraju se obratiti, imati hrabrosti za teške ali nužne odluke za dobro čitavoga pučanstva. Komentirajući trenutačnu političke prilike u Svetoj zemlji gdje se Izrael priprema osnovati Vladu nacionalnog jedinstva, a na palestinskoj strani se sprema pomirenje između Hamasa i Fataha, patrijarh se osvrnuo na izraelski pokolj u Gazi: „U Gazi je vođen jedan od bezbrojnih ratova ali s kojim rezultatima? Nikakvim. Ako mi netko, opipljivim dokazima, pokaže da je rat nečemu služio sam ću, kao patrijarh, pozvati na nove vojne napade.
Tko sije okupaciju, ubire otpor. Okupacija mora završiti", rekao je latinski patrijarh. Kršćani, nastavio je, u takvim okolnostima čine što mogu: dijalogiziraju, uče suživotu, snošljivosti, poštivanju prava. Plodovi toga rada se ne ubiru odmah, plodovi mržnje, nažalost, vide se odmah. Sada je vrijeme prokazivanja, dizanja glasa, kao što je to činio Ivan Krstitelj. Govoreći o Papinom pohodu Svetoj zemlji u svibnju patrijarh Twal je rekao kako će taj pohod služiti tome da obodri kršćanske zajednice, pomoći im da shvate kako je biti kršćanin ovdje jedan poziv, poručiti im da se moraju oduprijeti napastima da napuste Svetu zemlju. Muslimani u mnogo slučajeva žive u težim uvjetima od naših vjernika a ipak ni ne pomišljanju na to da napuste ovu zemlju, ostaju ovdje i ustraju, rekao je latinski patrijarh za agenciju SIR.
Kaldejsko-katolički nadbiskup Kirkuka Louis Sako upozorio je na tragično stanje kršćana u Iraku. Na konferenciji za tisak za svoga nedavnog posjeta Austriji, nadbiskup je istaknuo da je u proteklih pet godina u Iraku ubijeno oko 750 kršćana, među kojima i nadbiskup Mossula Paulos Faraj Rahho, a 200 tisuća kršćana napustilo je zemlju što je tragedija za Crkvu u Iraku. Stoga je zamolio europsku, posebno kršćansku javnost, da pomogne kršćanima da ostanu ili se vrate u Irak. Mossul se smatra jednim od najopasnijih mjesta za kršćane, dok je stanje u Bagdadu i Basri nešto bolje. Glavni je razlog tome što je u Mossulu jaka radikalna muslimanska struja koja ima potporu iz Saudijske Arabije, istaknuo je nadbiskup, dodajući da fundamentalisti koji žele islamsku državu smatraju kršćane strancima. Također je problematično, rekao je nadbiskup, koji je rodom iz Mossula, što većina Iračana američke vojnike, koji se smatraju okupatorima, izjednačava s iračkim kršćanima.
Veliki je problem i nedostatak sigurnosti jer policija i vojska nisu dovoljno snažni. "U Sadamovo doba imali smo sigurnost, ali nismo imali slobodu. Danas imamo slobodu, ali je sada problem nedostatak sigurnosti", istaknuo je nadbiskup rekavši da se kršćani brinu što će biti nakon odlaska američkih vojnika. Nadbiskup je pozvao na solidarnost s kršćanima u Iraku, kao i brojnim kršćanskim izbjeglicama koji su se nastanili u Siriji, Jordanu, Libanonu i Turskoj. Brojne kršćanske obitelji sklonile su se u sela na sjeveru Iraka gdje vlada nezaposlenost i siromaštvo. Nadbiskup Sako pozvao je i da se izvrši politički pritisak na Irak kako bi se priznala i zaštitila ljudska prava tamošnjih kršćana kao ravnopravnih građana, jer kršćani u Iraku žive dvije tisuće godina i njihovim nestankom izgubio bi se i dio povijesti i kulture zemlje. Unatoč svim teškoćama kršćani u Iraku ne gube nadu, istaknuo je kaldejsko-katolički nadbiskup.
 Kapucini iz talijanske pokrajine Umbrija, ove godine slave 100. obljetnicu svoje nazočnosti u brazilskoj Amazoniji. Prvi kapucini upravo iz Asiza, rodnog grada sv. Franje, u današnju biskupiju Gornji Solimoes, došli su 1909. i nastanili se u Manausu, glavnom gradu države Amazonas smjštenom na području između Kolumbije i Perua. U Manaus su najprije došla prva četiri kapucina te započela apostolat u župi Sv. Sebastijana, u kojoj djeluju još i danas. Uskoro su se četvorici misionara pridružili i drugi, koji su se otisnuli niz rijeku Solimoes i po njezinim pritocima, suočavajući se sa stalnim opasnostima, nevoljama i bolestima. Ne zaustavljajući se pred zaprekama, prenosili su i donosili Radosnu vijest diljem nepregledne Amazonije. Ona prva misijska crkva u Gornjem Solimoesu postoji i danas, uključena je u život brazilske Crkve s vlastitim biskupom, klerom i redovnicima, koji nisu više samo kapucini, koji su tu osnovali i svoju Viceprovinciju. Program proslave je u tijeku, vrlo je opsežan i obuhvaća niz inicijativa, a održava se pod geslom „Asiz odgovara Amazoniji".