Vjera pobjeđuje samoću

Prije četiri godine, 24. travanja 2005. godine, papa Benedikt XVI. je na trgu svetoga Petra predvodio svetu misu za početak svoga pontifikata. Prve Papine riječi podsjetile su nas da vjera pobjeđuje samoću. Tko vjeruje, nikada nije sam – ni u životu, ni u smrti – ustvrdio je Benedikt XVI. Ja nedostojan sluga Božji moram prihvatiti ovu izvanrednu zadaću, koja stvarno nadmašuje moje ljudske sposobnosti. Kako mogu vršiti ovo? Koliko ću biti sposoban činiti to? Svi ste vi, dragi prijatelji, netom zazvali cijelu četu svetaca, predstavljenu po nekim velikim imenima iz Božje povijesti s ljudima. Tako se i u meni učvrstila ova svijest: nisam sam. Ne moram sam nositi to što u stvarnosti ne bih mogao. Četa me Božjih svetaca štiti, vaša ljubav, vaša vjera i vaša nada me prate. – kazao je tada Sveti Otac.
Vjera nije ideologija: zato Crkva živi i danas, nakon dvije tisuće godina. Živa je – ustvrdio je – jer je Krist živ, jer je Isus doista uskrsnuo. Istina i poniznost su dvije ključne dimenzije čitavoga pontifikata. Vjera je prava jedino ako je ponizna. Papa Benedikt XVI., kao i brojni drugi, može imati puno ideja o svome programu. Ali je nešto drugo važno: Moj pravi program je to da ne činim svoju volju, da ne slijedim svoje ideje, nego da s cijelom Crkvom slušam riječ i volju Gospodinovu i da se prepustim da me On vodi, tako da On sam vodi Crkvu u ovome trenutku naše povijesti – istaknuo je Benedikt XVI.
Drugo istaknuto obilježje pontifikata jest blizina. Kristov Vikar mora slijediti Učitelja u traženju izgubljene ovce: Sveti Kristov nemir mora nadahnjivati pastira: za njega nije svejedno da tolike osobe žive u pustinji. A postoje brojni oblici pustinje: pustinja siromaštva, pustinja gladi i žeđi, pustinja napuštanja, samoće i uništene ljubavi – ustvrdio je Papa. Toj blizini prijete pohlepa i licemjerje moći koja obećava oslobođenje. Ne otkupljuje moć, nego ljubav! – upozorio je Papa – Bog, koji je postao Jaganjac, govori nam da Raspeti spašava svijet, a ne raspinjači na križ. Zato zemaljska dobra nisu više u izgradnji Božjega vrta, u kojemu bi svi mogli živjeti, nego su podložena moćima iskorištavanja i uništavanja. Crkva kao takva i njezini pastiri u njoj, poput Krista moraju krenuti na put da iz pustinje izvode ljude prema životu, prema prijateljstvu sa Sinom Božjim, prema Onome koji nam daje život, puninu života – upozorio je Benedikt XVI. Papa je svjestan da je Isus rekao Petru: „Pasi ovce moje!“ Pasti znači ljubiti, a ljubiti znači biti spreman trpjeti. Ljubiti znači: dati ovcama istinsko dobro, hranu Božje istine i riječi, hranu njegove nazočnosti, koju nam dariva u Presvetome oltarskome sakramentu. Dragi prijatelji ... molite se za mene, da iz straha ne bježim pred vukovima – rekao je Sveti Otac.
Čovjek često misli da je slobodan. Papa naprotiv upozorava da „živimo otuđeni“ u tami patnje i smrti, stoga kršćane podsjeća na njihovu zadaću. Mi postojimo zato da ljudima pokažemo Boga. A samo tamo gdje se Bog vidi doista započinje život. Jedino kada u Kristu sretnemo živoga Boga, mi upoznajemo što je život. Nismo slučajni proizvod i bez smisla evolucije. Svatko je od nas plod Božje zamisli. Svatko je željen, ljubljen, potreban. Ništa nije ljepše od toga da smo zamilovani, da nas iznenadi Kristovo evanđelje. Ništa nije ljepše od toga da upoznamo Njega i da drugima naviještamo njegovo prijateljstvo – istaknuo je Papa i dodao kako samo u tome prijateljstvo doživljavamo ono što je lijepo i što oslobađa. Papa se, završavajući homiliju, obratio mladima. Želio bih danas, polazeći od iskustva osobnoga života, snažno i uvjereno reći vama, draga mladeži: Ne bojte se Krista! On ništa ne oduzima, a sve daje. Tko se njemu dariva, prima stostruko. Da, otvorite, raširite vrata Kristu i naći ćete istiniti život. Amen – tim je riječima Benedikt XVI. završio svoju homiliju na dan ustoličenja.