Obilježena četvrta obljetnica izbora kardinala Josepha Ratzingera za Petrova nasljednika
Jučer je dakle obilježena četvrta obljetnica izbora kardinala Josepha Ratzingera za
Petrova nasljednika. U protekle četiri godine Papa je jedanaest puta bio na apostolskim
putovanjima, a dvanaest puta u pastoralnim pohodima u Italiji, imenovao je 38 novih
kardinala sa svih kontinenata, napisao dvije enciklike, jednu postsinodnu pobudnicu
o Euharistiji, prvi svezak djela „Isus Nazarećanin“, te stotinjak govora, pisama,
poruka i homilija. Ostat će nezaboravljeni posjeti Auschwitzu, Plavoj džamiji u Turskoj
te govor u Ujedinjenim narodima. Osim tih datuma i brojki, pontifikat Benedikta XVI.
se odlikuje po trajnom i tihom svakodnevnom naviještanju spasonosne Riječi. Pontifikat
može se sažeti u riječi Benedikta XVI. izgovorene 15. ožujka u nagovoru prije molitve
Anđeo Gospodnji, uoči apostolskoga putovanja u Afriku: Idem – rekao je – svjestan
da onima koje susretnem ništa drugo nemam predložiti i donijeti osim Krista i Radosne
vijesti njegova križa, otajstva najveće ljubavi, ljubavi Božje koja pobjeđuje svaki
ljudski otpor i omogućuje praštanje i ljubav čak i prema neprijateljima. Te su riječi
odraz nagovora prije molitve Anđeo Gospodnji od 18. veljače 2007. godine: Ljubiti
neprijatelja srž je 'kršćanske revolucije, koja se ne oslanja na strategije gospodarske,
političke ili medijske moći. Revolucija ljubavi se u konačnici ne uzda u ljudske snage,
nego je dar Božji koji se postiže pouzdajući se jedino i bezrezervno u Božju milosrdnu
dobrotu. To je novost evanđelja, koje tiho mijenja svijet.To je hrabrost 'malenih',
koji vjeruju u Božju ljubav i šire je po cijenu života – istaknuo je Sveti Otac. Svakodnevna
kateheza Benedikta XVI. jednostavna je ali duboka, jasna i točna, ona se odvija na
tračnicama istine i ljubavi, a zrači odličja papine osobnosti: osjetljivost duše i
oštroumnost, koja ga čine „blagim i odlučnim pastirom“ jezgrovita i vedra stila. Papa
govori o biti problema i tako potiče na razmišljanje. Potiče modernost na otvaranje
razuma, da se laički služi sumnjom u svijetu za koji „kažu“ da je sve više pod utjecajem
jednostranoga mišljenja. Nedavno smo vidjeli: usudio se dirnuti modernu dogmu o prezervativu.
Zanemarujući uporna medijska izobličavanja koja iskrivljuju smisao Papinih riječi,
brojnima je njegovo mišljenje pomrsilo račune, premda su činjenice na njegovoj strani:
U Africi je, gdje se osobito računalo s prezervativima, porasla zaraza sidom. Smanjila
se, naprotiv, tamo gdje se borba usredotočila na bračnu vjernost i apstinenciju. A
gdje su milijuni mrtvih prouzročenih tobože „neprihvatljivim“ propovijedanjem Crkve?
Papa je već tijekom prve godine svoga pontifikata istaknuo prave uzroke: nepoštena
„trgovina oružjem“, ratovi, raspirivani „interesima velikih sila“, iskorištavanje
zemaljskih zaliha“, „neprekinuto kolonijalno izrabljivanje“, dok Crkva drži 30% centara
za liječenje od side, a s misionarima i svojim dragovoljcima svaki dan radi uz bok
siromašnih. Africi treba – ustvrdio je – nakon razaranja koja smo donijeli iz Europe,
naša bratska pomoć. Papa poziva naročito mlade da razmišljaju svojom glavom, da se
istinski zabave pitanjem o Bogu, da traže njegovo lice. Dragi mladi prijatelji, upravo
je danas važno: ne prepustiti da vas u životu povlače amo-tamo, ne zadovoljiti se
onim što svi misle, govore i čine. Žuditi za Bogom i tražiti Boga. Ne dopustite da
se pitanje o Bogu rasplini u vašim dušama, žudnja za onim što je veće. Želja da se
upozna On – njegovo lice – kazao je papa u homiliji na Cvjetnicu 2007. godine. S
posebnom ustrajnošću Benedikt XVI. obavlja svoju službu za jedinstvo Crkve. U nedavnome
pismu katoličkim biskupima u cijelome svijetu o povlačenju izopćenja biskupa koje
je posvetio biskup Marcel Lefebvre, objavljenom 12. ožujka Papa se osjeća „ožalošćen
činjenicom da su i katolici, koji su u konačnici trebali bolje poznavati kako stoje
stvari, smatrali da ga moraju napasti „neprijateljstvom spremnim za napad“. Podsjeća
one koji se „ističu velikim braniteljima II. vatikanskoga sabora“ da „tko želi biti
poslušan Saboru“, mora prihvatiti vjeru ispovijedanu tijekom stoljeća i ne može sjeći
korijene na kojima se hrani stablo“. A u Crkvi, gdje se ponekad nažalost i danas –
istaknuo je – ugriza i razdire zbog „loše tumačene slobode“, poziva da „se nauči najviši
prioritet: ljubav“. U homiliji pak na misi posvete ulja na Veliki četvrtak citira
riječi njemačkog filozofa Nietzschea koji prezire „poniznost i poslušnost kao ropske
vrline“, Benedikt XVI. poziva svećenike na ispit savjesti: teže li za osobnim ostvarenjem,
osobnom voljom ili žele slijediti Krista; živi li se zaista od riječi Božje ili se
radije prepuštamo da nas vode riječi svijeta koje se nameću kao „prevladavajuće mišljenje“.
Ne smije se zaboraviti molitvu koju je Papa izrekao na početku svoga pontifikata,
24. travnja 2005. godine: „Molite za mene da naučim sve više ljubiti svoje stado –
vi, sveta Crkva, svatko posebno i svi zajedno. Molite za mene, da iz straha ne pobjegnem
ispred vukova. Molimo se jedni za druge, da nas vodi Gospodin i da naučimo jedni druge
voditi.“